Susret koji je promijenio Sandin i Lisin život...

Između Banjaluke i Tokija - gotovo 10.000 km udaljenosti vazdušnom linijom. Ali ne, u nastavku nećemo držati čas geografije, nego ćemo vam prikazati priču o poznanstvima koja mijenjaju živote i brišu linije u atlasu.

Po liniji emocija, koje je izrodio jedan, ukoliko vjerujete u slučajnosti, oprostite, ali mi ćemo reći, sudbinski, susret u Sarajevu, Sanda Kozić iz Banjaluke i Lisa Iseki iz Japana, postale su majka i ćerka.

Maj, 2022. 

"U povratku iz Dubaija, na aerodromu, ugledala sam da ulazi reprezentacija Japana, koja je predstavljala svoju zemlju na svjetskom takmičenju u raftingu, koje se to vrijeme dešavalo u Banjaluci", prisjeća se Sanda.


I tada je, priča, ugledala nju. I u njoj, koja je sa sobom nosila strah od nepoznatog, svoju ćerku.


"Onda sam joj prišla, predstavila se kao ambasador mira ispred BiH, rekla joj da sam nastanjena u Banjaluci, ostavila sam joj sve svoje kontakte u slučaju ako se nešto desi, ako joj nešto zatreba", priča Sanda.

Petnaest dana kasnije...


"Ona se prehladila, dobila isuviše visoku temperaturu i kada su došli na aerodrom, jedino nju nisu pustili u avion."


Lisa opisuje da se u tim trenucima osjećala usamljeno i uplašeno i da je, iz tog razloga, pozvala Sandu. Sanda je, ne čekajući da padne noć, brže-bolje, organizovala prevoz za Banjaluku, gdje je Lisu i dočekala, njegovala, a potom, kada je potpuno ozdravila, ispratila u Japan.

A sada je, u ime sudbinskog susreta, koji im je objema promijenio živote, ponovo dočekala u Banjaluci. 

"Iz dva razloga sam se vratila u Banjaluku. Prvi je da ponovo vidim nju, njenu porodicu i neke prijatelje, a drugi razlog je istorija Banjaluke", otkriva Lisa.


Zavoljela je Lisa, priča, i našu muziku, zavoljela je hranu, prirodu, ljude. Toliko, da već planira novi dolazak u Banjaluku. I do tada će se, kaže, potruditi i da nauči naš jezik, što joj, već dobro ide.


Detalji u prilogu.