Fragmenti prošlosti: Kako je Miodrag reciklirao stari hljeb

U jednim banjalučkim novinama od prije 37. godina, tragom foto objektiva zabilježena je baka Rosa iz Han Kola, koja je na gradskoj pijaci prodavala cukove.

Cuk je služio za vađenje rakije iz buradi ili kao ukras.

"Osim povrća i voća ovih zimskih dana na Tržnici se nudi i niz drugih proizvoda - uglavnom namijenjenih domaćinstvu. Ovih dana na pijaci se našla i Rosa Mirnić iz Han Kola, koja je pored raznih domaćih rukotvorina nudila na prodaju i cukove. Mnogi i ne znaju za šta služe ovi "suveniri". Rosa kaže da su najpogodniji za izvlačenje rakije iz buradi", pisalo je davne 1985. godine u novinama uz opis fotografije.

Osim o cukovima i rakiji, pisalo se i o pivu.

Banjalučko pivo dopalo se potrošačima Los Anđelesa, Long Biča i Čikaga. Tada je prva pošiljka banjalučkog "nekar" piva krenula za Ameriku, a procjene su bile da bi Amerikanci trebali da popiju oko tri miiona boca godišnje. Pivo se uveliko pakovalo, a kontrolisala se svaka boca.

Bio je to prvi izvozni posao pivare za kupce u Americi.

Umjesto otpada - prezl

Radno je bilo i u pekarama. Jedna od priča bila je o preradi starog hljeba. Naime, od hljeba koji se nije prodao u jednoj banjalučkoj pekari su pravili prezle. 

"Sav neprodati hljeb se vraća u pekaru u Vrbanji, zatim se suši, reže i na kraju melje. Poslije pakovanja u vreće od 45 kilograma, kao što to čini Miodrag Čavrag, prezl se šalje u Prehranu u Bosansku Gradišku gdje se pakuje za široku potrošnju", pisalo je uz opis fotografije pekara Miodraga.

Na ovaj način se pripremalo mjesečno oko dvije i po do tri tone prezli i time se ostvarivala značajna zarada. "Domaćinski, nema šta!"