Seljačka opera po prvi na južnoslavenskim jezicima Narodnom pozoristu Sarajevo

Dramska predstava „Seljačka opera” Darvasa Benedeka i Pintéra Béle, u režiji Andrása Urbána premijerno će biti izvedena na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo 17. aprila, s početkom u 19:30 sati.

Ovo je po prvi put da se jedno ovakvo djelo izvodi na južnoslavenskim jezicima  u Narodnom pozoristu Sarajevo.

"Mlada je trudna. Mladoženja voli drugu. Njegova polusestra treba da se zaruči za uvijek pijanog šefa željezničke stanice, jer će tim brakom očuh dobiti dva jutra vinograda. Sprema se svadba. Čekaju se zaruke. Okupljena je presretna tazbina koja se, naravno, voli svim srcem i širokim osmijehom. Iza koga je jasna računica. I kao da već nije dovoljno svega – pojaviće se i kauboj. S velikim… Velikom količinom novaca. Pošteno zarađenom. Na ovoj svadbi ne postoji niko ko ne krije neku tajnu. I sve tajne će se otkriti odjednom. Pitanje je samo – koliko skandala jedna svadba može podnijeti. Seljačka opera Bele Pintera i Benedikta Darvaša u režiji Andraša Urbana komad je u kojem svi pjevaju. A ko pjeva – zlo ne misli. 

"S jedne strane čovek misli da djela govore, ne ono što je oko toga, s druge strane uvijek nastaje smiješna i iritirajuca situacija kada gledaoci, a sada uglavnom mislim na onaj struni dio publike, poslije pišu svoje misli upoređujući vaše riječii  izjave sa onim što su gledali. Te dvije stvari uopšte nisu u takvom srodstvu. Ako pozoriste izdaje marketinški tekst, možda je ipak bolje da se bavite onim što ste gledali, a ne da li i u kojoj mjeri nalazite ono što su pisali u predstavama. Uvijek govorim o čovjeku, o društvu, o našim životima. S jedne strane. S druge strane se bavim nekim teatarskim pitanjima, pitanjima izvođenja, artikulisanja i stvaranja nekog specificnog svijeta. Seljačka opera se muzički i tematski bazira na svojevrsnom mađarskom melosu, na sojevrsnoj samouništiteljskoj patji nad svijetom, koji u ovom trenutku postaje melos i suština svih folklora i etničkog ludila. Svi postajemo Mađari, radujemo se plačući, tugujemo smijući se", kaže Urban.

Dodaje da je Béla Pintér je na soj način, genije mađarskog to jest Budimpeštanskog pozorišnog života. On je pisac, reditelj i koreograf i izvođač. 

"Mislim da je jedini koji je uspio da opstane i u ovim novim vremenima kada je mađarska samostalna scena maltene brisana. On uspjeva da održi svoje pozorište živim, posjećenim i finansiranim od strane gledaoca. Karte za njegove predstave jedva da možete kupiti. Kritičan je, bolan i poetičan. Seljačka opera je blasfemija prema operi i kvazi ozbiljnoj umjetnosti uopšte, no redajući i predstavljajući iste one univerzalne vrijednosti kao što to radi velika umjetnost. U vrijeme kada se etničko predstavija kao esencija nacionalnog identiteta, a nacionalni ili vjerski identitet kao svevišnji. Samo ona to radi na svoj puki, slobodarski i nemistifikovani način, govoreći ono što je istina, smijući se i drugima i sebi. Da li smo licemjerni, je li nam društvo licemjerno? Jeste. Krijemo li grijehe prošlosti? Krijemo ih. Pravimo li teret svim budućim generacijama? Pravimo. Mrzimo li se? Mrzimo. Jesmo li nesretni? Jesmo. Je li problem da govorimo o svojoj nesreći? Problem je. Je li nam društvo, vlast, politika, državna i društvena infrstruktura promiskuitetna, incestoidna? Jeste. Dođe li nam na jezik, kada sve pogledamo i suočimo se sa stvarima, rećenica - majko, draga majko, što si me rodila? Dođe", kazao je reditelj