Uskoro su evropski izbori: Zašto su važni i kako funkcioniraju?

Oko 400 miliona birača ima pravo glasa, od Finske na sjeveru do Kipra na jugu, Irske na zapadu do Bugarske na istoku za sastav sljedećeg Evropskog parlamenta - izravne veze između Evropljana i institucija EU-a.

Način na koji Evropljani glasuju oblikovat će smjer EU-a u sljedećih pet godina. Desničarske i krajnje desne stranke ostvarile su znatan napredak širom Evrope, a taj pomak udesno vjerovatno će se odraziti i na sljedeći Evropski parlament, piše BBC.

Parlament, sa sjedištem u Briselu i Strazbourgu, donosi zakone koji utječu na živote građana EU-a i ima zadatak potvrditi godišnji budžet, koji je ove godine dosegnuo 189 milijardi eura. Rezultati izbora utječu i na to ko će biti predsjednik Evropske komisije.

Glasanje počinje u četvrtak 6. juna u Nizozemskoj, a sljedećeg dana glasat će Irska i Malta. U subotu će na birališta Latvija i Slovačka, a mnoge zemlje članice EU glasuju u nedjelju 9. juna, 

Zanimljivo je da Česi na birališta mogu i u petak i u subotu, Italijani u subotu i nedjelju. Iako u većini zemlja na birališta mogu birači nakon navršene 18. godine, u Njemačkoj, Austriji, Belgiji i Malti minimalna dob za glasovanje je 16, a u Grčkoj 17 godina. U Luksemburgu i Bugarskoj glasanje je obavezno.

Do kraja 9. juna bit će jasno koje stranke će ispuniti 720 mjesta u Parlamentu. Valja napomenuti da je broj zastupnika koje svaka zemlja ima razmjeran broju stanovnika. Njemačka, najmnogoljudnija zemlja EU, ima njih 96, a Malta, Luksemburg i Kipar po šest.

Kao jedina institucija EU-a koju izravno biraju birači iz 27 zemalja, parlament povezuje evropske građane s druge dvije velike institucije: izvršnom vlašću EU-a – Evropskom komisijom – i Vijećem, koje čine ministri iz vlada EU-a.

Zastupnici nadziru rad Komisije i Vijeća. Oni dijele odgovornost s Vijećem za donošenje zakona koje je predložila Komisija. Većina zastupnika sjedi u klubovima zastupnika u rasponu od lijeva prema desno.

Koje su glavne političke skupine?

Tradicionalno su dvije najveće Evropska pučka stranka (EPP) desnog centra i Progresivni savez socijalista i demokrata lijevog centra (S&D), ali i druge skupine postaju sve značajnije.

Liberalna skupina Renew Evrope i Zeleni/Evropski slobodni savez bili su sljedeći s najvećim brojem glasova u prošlom sazivu parlamenta, a treba spomenuti i Evropske konzervativce i reformiste (ECR) te Skupinu identiteta i demokracije (ID).

Dvije manje skupine također igraju ključnu ulogu. Jedna je manja ljevičarska grupacija GUE/NGL, a druga zastupnici koji nisu usklađeni ni s jednom skupinom - od mađarskih nacionalističkih članova Fidesza do šačice separatista iz španjolske regije Katalonije.

Na šta treba paziti na ovom glasanju?

Iako je glavna svrha junskih izbora odluka o sastavu parlamenta, birači često koriste priliku za slanje poruke svojim nacionalnim vladama.

Od Italije do Francuske, Austrije do Belgije, Njemačke do Nizozemske i šire, stranke krajnje desnice ostvaruju značajne dobitke. Ankete pokazuju da bi dvije skupine na desnici, ECR i ID, mogle prestići lijevi centar i postati druga najveća snaga u parlamentu. Do sada je, valja spomenuti, desni centar težio saradnji s lijevim centrom, ali EPP bi mogao biti pod pritiskom da traži nove saveznike ako lijevi centar ostvari loše rezultate.

Pomicanje udesno moglo bi zakočiti planove za nove zakone o klimi i održivosti te utjecati na socijalno ili privredno zakonodavstvo. Također i na snažnu financijsku i vojnu potporu EU-a Ukrajini.

Odabir sljedećeg šefa Komisije

Jedna od prvih zadaća novih zastupnika bit će izbor predsjednika Evropske komisije. Sadašnja predsjednica, Ursula Fon der Lajen (von der Leyen), kandidira se za novi mandat. Evropsko vijeće uzet će u obzir rezultate izbora i zatim imenovati kandidata, čije se ime potom predstavlja Parlamentu. Više od 50 posto zastupnika morat će odobriti kandidata.

Političke grupacije u EU mogle bi koristiti sustav "vodećih kandidata", tzv. Spitzenkandidaten na njemačkom. To su učinili i 2014. godine. Prema tom načelu, svaka skupina predlaže predsjedničkog kandidata prije izbora, a skupina s najviše mandata tada ima mandat za izbor predsjednika Evropske komisije.

Međutim, prije pet godina nacionalni čelnici EU-a odlučili su se za fon der Lajen iako ona nije bila kandidatkinja, a i ovog puta bi se mogli odreći "Spitzenkandidatena".