Godinu dana rata u Ukrajini: Zbog čega su poginule desetine hiljada ljudi!?

Danas, 24. februara navršila se puna godina dana od kako je Rusija počela invaziju na Ukrajinu, a napadi ruskih snaga zabilježeni su u većim gradovima širom Ukrajine, uključujući Berdjansk, Černigov, Harkov, Odesu, Sumi i glavni grad Kijev.

Umjesto uvoda

Surovost rata u Ukrajini ogleda se u tome da većini koja je na bilo koji način uključena u ovu tužnu priču ni danas nakon godinu dana nije jasno zbog čega Rusija ratuje s Ukrajinom. Nije moguće u jednoj rečenici objasniti zašto se već godinu dana vojnici i s jedne i s druge strane sukobe. Desetine teorija može objasniti rat, ali sudeći prema anketama, Rusi i dalje vjeruju da se u Ukrajini provodi demilitarizacija i denacifikacija. Rusija, ako vjerovati njihvoj propagandi, oslobađa Ukrajince od vlasti u Kijevu koja je nacistička i koja je zarobila bratski Rusima narod. Zvanična je to verzija događaja i u nju slijepo vjeruje većina Rusa. Ostaje nejasno odakle nacisti u Ukrajini, kako su "oteli" vlast od normalnih Ukrajinaca.

Ne može se nekoliko fotografija odreda "Azov" uzeti kao dokaz, a samo zbog toga što pojedini njihovi članovi (koji vjerujem već nisu među živima op.a.) gaje simpatije prema nacističkoj ideologiji iz vremena Drugog svjetskog rata. Nije to dokaz postojanja izmišljenog nacističkog režima predsjednika Volodimira Zelenskog. Na kraju krajeva postoje desetine fotografija pripadnika ruske vojske koji imaju tetovaže nacističkih simbola, a i slikaju su s kukastim križevima i tako dalje. Pa ipak niko ne govori da je vlast u Rusiji preuzeo nacistički režim Vladimira Putina.

Treba znati da je Zelenski odrastao kao izvorni govornik ruskog jezika u Krivijom Rihu, velikom gradu Dnjiepropetrovske oblasti u centralnoj Ukrajini. Prije glumačke karijere diplomirao je pravo na Kijevskom nacionalnom ekonomskom univerzitetu. Zatim se bavio komedijom i osnovao produkcijsku kompaniju Kvartal 95, koja je proizvodila filmove, crtiće i TV emisije, uključujući TV seriju "Sluga naroda", u kojoj je Zelenski igrao ulogu ukrajinskog predsjednika. Serija se emitirala od 2015. do 2019. godine i bila je iznimno popularna.

Njegovi roditelji su Židovi. Njegov otac, Oleksandr Zelenski, profesor je i informatičar i šef Odjela za kibernetiku i kompjuterski hardver na Državnom univerzitetu ekonomije i tehnologije Krivij Rih. Njegova majka, Rymma Zelenska, radila je kao inženjer. Njegov djed, Semyon (Simon) Ivanovič Zelenski, služio je kao pješak, dostigavši ​​čin pukovnika u Crvenoj armiji (u 57. gardijskoj motornoj streljačkoj diviziji). Tokom Drugog svjetskog rata, Semjonov otac i tri brata poginuli su u holokaustu.

Ako nije demilitarizacija i denacifikacija, šta je onda?

Brojni stručnjaci se slažu da je rat u Ukrajini svojevrsna greška, ma koliko to zvučalo glupo. Predsjednik Vladimir Putin odavno je "otrgnut" od realnosti u kojoj živi Rusija, ne može se reći da u detalje poznaje stanje svoje vojske, njezinu opremljenost i obučenost. Rat koji je danas napunio godinu dana možda je trebao biti "mali pobjedonosni rat" koji je trebao trajati od tri dana do eventualno deset. I sve bi tako možda i bilo da nije činjenice da je pravi rat u Ukrajini bez zvaničnog uplitanja Moskve počeo još 2014. godine. Od te 2014. godine Ukrajina je u ratu za povratak kontrole nad svojim istočnim teritorijama, od te godine Ukrajina sarađuje sa svjetskim silama, a prije svega Sjedinjenim Američkim Državama. Nivo pomoći tad i sad se ne može porediti, ali ona je evidentna i tad i sad. Naravno da su za to znali u Rusiji. Ali izgleda nisu dobro procijenili koliko je ukrajinska vojska stasala od 2014. do 2022. godine. Opremljeni su, obučeni i imaju pristup najboljim obavještajnim podacima. Tako je i propao Putinov plan o "brzom pobjedonosnom ratu".

Ali što će Putinu taj brzi rat? Jednostavno je, bila je to isuviše dobra prilika za propustiti. Brza pobjeda, okončanje sukoba na istoku Ukrajine, evbentualno pripajanje novih teritorija, rast popularnosti među domaćim stanovništvom. Sve benefiti. Međutim nije bilo suđeno. Ukrajinci su bili i više nego spremni i očekivali su napad. Što je dovelo do već jednogodišnjeg rata s aktivnim učešćem Rusije kao agresora.

Nakon što je Rusija shvatila da je pogriješila i da neće biti "brzog pobjedonosnog rata" više nije bilo puta nazad. Niti jedan državnik, pa ni Vladimir Putin ne može ostati na vlasti nakon poraza u ratu. Što nas dovodi do sljedećeg niza podataka.  

Putin, kad se već "umazao" dobio je priliku da sebe pokaže i dokaže kao najboljeg državnika kojeg je imala moderna Rusija. On u ovome vidi priliku izgradnje bipolarnog svijeta u kojem se ništa neće moći odlučiti bez Rusije i Amerike. Vidi priliku da proširi svoje "carstvo", pokaže se kao zaštitnik svega ruskog.

Zapadni lideri koji često se pozivaju na racionalnost, trebali bi razmisliti kako "prevariti" Putina. Kako zadržati suverenitet Ukrajine, ali pritom dozvoliti Putinu da "pobjedi" i tako okonča bratoubilački rat. Umjesto toga, Zapad drži lekcije i "upumpava" svoje naoružanje u Ukrajinu. Malo je modernih sukoba koji su se završili pobjedom na bojnom polju, drastično je više onih koji su svoj kraj našli za diplomatskim stolom. Svijet što je prije moguće mora shvatiti da se s Rusijom mora pregovarati, te da vojni poraz Rusije nije rješenje, barem ne dok se ratuje u ovakvim okolnostima.

Da se vratimo u sadašnjost - Malo statistike

Zapadni dužnosnici tvrdili su da bi po opsegu rat mogao biti najveći u Evropi od 1945. godine. U međuvremenu Ured visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) potvrdio je više od 7.155 smrtnih slučajeva civila od čega 438 djece, dok je 11.662 ranjeno. 

Savjetnik ukrajinskog predsjednika Zelenskog Mihajlo Podoljak iznio je 27. decembra 2022. nezvaničnu i prilično nejasnu procjenu od "10 do 13 hiljada" poginulih ukrajinskih vojnika. A to je, po svemu sudeći, jednostavno bio odgovor na mnogo veće brojke koje su predstavili saveznici Ukrajine poput SAD.

Što se tiče ruskih gubitaka, procjene sa obje strane moraju se uzeti sa zrnom skepticizma, pošto obje strane imaju interes da naduvaju takve brojke kao dio informacionog rata.

Britansko ministarstvo odbrane objavilo je novu procjenu vojnih obaveštajnih podataka o ruskim gubicima: vjerovatno između 40.000 i 60.000 ubijenih, od ukupno 175.000-200.000 žrtava. Po pravilu su ranjeni, nestali i zarobljenici uračunati u stradale, a prema ovoj proceni ima ih 3-4 puta više nego mrtvih.

Rat je rezultirao humanitarnom krizom, jer su hiljade Ukrajinaca pobjegle na zapad svoje zemlje i u inostranstvo. Susjedna Poljska zabilježila je najveći broj prelazaka granice iz Ukrajine, oko 9,5 miliona do početka februara 2023. godine, a slijede je Rusija, Mađarska i Rumunija.

Do 31. januara 2023. godine zabilježeno je oko 18,2 miliona graničnih prelazaka iz Ukrajine u druge zemlje počevši od 24. februara 2022. godine, kada je počela ruska invazija na zemlju, ali broj graničnih prelazaka prema Ukrajini bio je blizu 10 miliona, podaci su koje objavila statista.com.

Zapadne zemlje, poput članica Evropske unije (EU), Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva (UK) i SAD-a uvele su sankcije Rusiji. Ograničenja su, među ostalima, bila usmjerena na finansijski sektor, pojedince povezane s vladom i izvoz visokotehnoloških proizvoda u Rusiju. EU je također zabranila ruskim avio kompanijama pristup svom zračnom prostoru, dok je Njemačka zaustavila certifikaciju plinovoda Sjeverni tok 2. Albanija, Australija, Kanada, Japan, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Singapur, Južna Koreja i Tajvan najavili su daljnje sankcije. Oko 335 međunarodnih kompanija, među kojima su Apple, H&M, Ikea, Inditex i McDonald's, obustavile su poslovanje u Rusiji. Dok su Kina i Indija zauzele neutralan stav u sukobu, vlade Bjelorusije, Kube, Irana, Mijanmara, Sirije i Venezuele službeno su podržale Rusiju.

Šta kažu stručnjaci

Analitičari, parlamentarci i dužnosnici, saglasni su u svojoj ocjeni – rat će biti skup, koštat će puno života i vjerojatno će trajati barem nekoliko godina, ili čak postati beskonačan.

Kažu da će pobjeda ovisiti o američkom Kongresu i njegovoj upornosti u pružanju kontinuirane potpore Ukrajini.

"Ove godine bi bilo vrlo, vrlo teško vojno izbaciti ruske snage iz svakog centimetra Ukrajine", rekao je general Mark Milley, predsjednik Združenog štaba američke vojske.

Upitani o trajanju rata u Ukrajini, analitičari u Sjedinjenim Državama i Evropi dali su slična predviđanja, s rokovima koji se kreću od mjeseci preko godina do "neodređeno".

Yohann Michel, analitičar Međunarodnog instituta za strateške studije, predviđa "duge mjesece" pred nama, dok Michael Kofman, direktor za istraživanja u Programu za ruske studije Centra za pomorske analize u Washingtonu, očekuje da će borbe trajati još godinama.

"Ratovi obično traju duže nego što ljudi očekuju ili se nadaju, a posebno međudržavni sukobi ovolike dužine", rekao je Kofman.

Možda je talijanski analitičar Lucio Caracciolo bio najpesimističniji od svih.

"Ovaj rat nikad neće završiti", rekao je.

Peter Roberts s Instituta za ujedinjene kraljevske usluge u Londonu rekao je da postoje različiti načini definiranja kraja rata:

"Kraj kinetičke faze nasuprot kraju zamrznutog sukoba poput onog u Gruziji ili situaciji poput one na Koreji. Volio bih misliti da bi kinetička faza mogla završiti 2023., ali pretpostavljam da bismo mogli očekivati još tri godine s ovakvim razmjerom borbi", rekao je Roberts.

Daniel Rice, bivši kapetan u američkoj vojsci koji je prošle godine postao savjetnik komandanta ukrajinske vojske generala Valerija Zalužnog, rekao je da se očekuje da će Rusi ove zime Ukrajince napasti na otvorenim ledinama.

"Zabrinutost je da bi se velika ruska ofanzivna akcija mogla probiti, a postoji velika zabrinutost da bi mogli zauzeti Kijev", rekao je Rice.

Penzionisani američki general Patrick Donahoe rekao je da zapadnjačko oružje nudi Ukrajini priliku da dominira u bliskoj borbi s ruskim protivnicima i zaključi taktičku borbu u svoju korist.

"Ruske snage već pokušavaju usporiti tenkove u Ukrajini minama, rovovima i piramidalnim, betonskim 'zmajevim zubima'. Ukrajinske snage, nakon što budu opremljene i obučene za kombinirano ratovanje i tenkovsku taktiku, bit će spremne probiti rusku obranu", predvidio je Donahoe.

Charles Kupchan, bivši direktor Vijeća za evropsku politiku u Obaminoj administraciji, rekao je da "ne bi ohrabrivao Ukrajinu da traži ponovno uspostavljanje kontrole nad Krimom, jednostavno zato što su rizici od eskalacije vrlo visoki".

"Krim je od velike strateške važnosti za Rusiju", rekao je Kupchan.

Svijet više nije isto mjesto

Poslije 24. februara 2022. svijet više nije isto mjesto. Naša planeta postaje sve manje stabilno, a sve više zastrašujuće mjesto. Nakon godinu dana ratovanja u Ukrajini, desetine hiljada vojnika je poginulo na obje strane, hiljade Ukrajinskih civila je također izgubilo život, a bezbroj zgrada je porušeno.

Slijedi lista pet načina na koji je ovaj rat promijenio svijet:

1 - Povratak evropskog rata

Uprkos širokom korištenju nove tehnologije specifične za novi milenij, kao što su sateliti i dronovi, borbe u istočnoj Ukrajini su brutalno teške, u blatu i rovovima i sa pješadijskim pohodima karakterističnim za Prvi svjetski rat. Također, rat u Ukrajini ubrzao je utrku u naoružanju te situacija danas dosta liči na onu iz 1930-tih godina koja je bila uvod u Drugi svjetski rat. Rusija namjerava da poveća brojnost svoje vojske sa milion na milion i po vojnika. Sjedinjene Američke Države povećale su svoju proizvodnju oružja kako bi nadomjestila zalihe koje je poslala Ukrajini. Francuska planira do 2030. godine povećati državne izdatke na vojsku za 33 posto, a Njemačka je ukinula zabranu slanja oružja u zone konflikta kako bi Ukrajini donirala projektile i tenkove.

2 - Savezi na ispitu

Ruske nade da će invazija na Ukrajinu podijeliti Zapad i oslabiti NATO nisu se pokazale tačnim. Štaviše, NATO alijansa je preporođena i osnažena. Pridružile su se Finska i Švedska, koje su godinama bile neutralne. Stiče se dojam da je NATO, koji je oformljen da bi se suprostavio Sovjetskom savezu, u ukrajinskom sukobu ponovo pronašao smisao i svrhu. Evropska Unija je uvela sankcije Rusije i poslala milijarde eura podrške Ukrajini. Granične zemlje Unije, prije svega Poljska i zemlje Baltika, zauzele su oštar stav prema Rusiji i prave pritisak na države Unije i partnere koji pokazuju manju odlučnost. Najveća pukotina u Uniji je Viktor Orban, premijer Mađarske, koji je lobirao protiv sankcija Rusiji, a odbio je i da pošalje oružje Ukrajini.

3 - Nova željezna zavjesa

Rat u Ukrajini je učinio Rusiju omraženom na Zapadu. Ruski oligarsi su sankcionisani, kompanije su stavljene na crnu listu, a internacionalni brendovi poput McDonalda napustili su zemlju. Međutim, Moskva nije bez prijatelja. Rusija je pojačala ekonomske veze sa Kinom, iako Peking drži distancu od borbi i za sada nije Rusiji slao naoružanje. Putin je također ojačao vojnu saradnju sa Sjevernom Korejom i Iranom. Također, Rusija ekonomskim programima nastavlja da širi svoj utjecaj u Africi i Bliskom Istoku. Kao u toku Hladnog rata, svijet se dijeli u dva tabora, a mnoge zemlje, poput druge najmnogoljudnije na svijetu, Indije, još uvijek prate situaciju i nisu izabrale stranu. U svakom slučaju, rat je produbio razdor između liberalnog međunarodnog poretka pod vodstvom SAD-a, sa jedne strane, te Rusije i rastuće supersile, Kine, sa druge strane.

4 - Uzdrmana i preoblikovana ekonomija

Prije rata u Ukrajini, EU je iz Rusije uvozila gotovo polovinu svog plina i trećinu nafte. Ruska invazija i sankcije koje su uslijedile dovele su do energetskog šoka kakav se ne pamti od 1970-tih. Rat je uzurpirao i trgovinu u svijetu koji se još uvijek oporavljao od pandemije Covida. Cijene hrane su doživjele ogroman skok, s obzirom da su Rusija i Ukrajina među najvećim izvoznicima pšenice i suncokretovog ulja, a Rusija je također i najveći proizvođač đubriva na svijetu. Rat u Ukrajini je donekle stavio na stranu borbu protiv klimatskih promjena, s obzirom da je u zemljama EU značajno porasla potrošnja uglja. Međutim, postoji nada da bi upravo potreba Europe da ne ovisi o ruskom plinu mogla ubrzati tranziciju ka obnovljivim izvorima energije.

5 - Novo doba neizvjesnosti

Osam miliona Ukrajinaca bilo je primorano napustiti domove. Na desetine miliona ljudi širom Europe osjetili su neizvjesnost, tjeskobu i strah zbog iznenadnog sloma europskog mira, prenose mediji. Ponovo je aktuelizirana nuklearna prijetnja i strah od nuklearnog rata. Borbe oko nuklearne elektrane Zaporožje rodile su strah od nove katastrofe slične onoj u Černobilu.

Umjesto zaključka

No vratimo se na najbitnije, a to su životi ljudi, kako Ukrajinaca koji brane svoje gradove, tako i ruskih vojnika koji su mobilizirani, istrgnuti iz svojih porodica i poslati na prvu liniju.

Nadamo se da će upravo 2023. biti godina u kojoj će napokon neko "trepnuti" i prelomiti, te spasiti živote ljudi, jer gradovi će se obnoviti, kritična infrastruktura izgraditi, a čovjeka je nemoguće vratiti.

Nadamo se da će zdrav razum prelomiti i da će sukobljene strane sjetiti se zajedničke historije, vjere i ljubavi koju su nekoć imali. Svaki dogovor za pregovaračkim stolom bolji je od jednog dana međusobnog ubijanja širom plodnih ravnica Ukrajine.