Opoziv u Bijeljini: Privid koalicione širine nasuprot Petrovićevog soliranja

Bijeljinci će u nedjelju, 19. marta, odlučiti da li će Ljubiša Petrović ostati na čelu njihovog grada ili ne. Iako se u prvi mah čini kao da ćemo gledati borbu Davida i Golijata, informacije iz pomenutog semberskog grada govore da se aktuelni gradonačelnik nikako ne treba unaprijed svrstavati među „nejake“.

Protiv njega je čak 16 stranaka okupljenih oko SNSD-a a „vjetar u leđa“ dao im je i sam lider najveće stranke u RS Milorad Dodik, koji je dio aktivnosti posvetio kampanji koja za cilj ima Petrovićev opoziv. Nasuprot njih su tri stranke – SDS, PDP i lista Nebojše Vukanovića. Međutim, ne krasi ih onaj isti žar i jedinstvo kao pred prošlogodišnje Opšte izbore jer su dvije najveće opozicione stranke zabavljene svojim unutastranačkim problemima. Sa druge strane, i sam Petrović odaje utisak kao da ne mari za njihovu podršku te da u ovu političku utakmicu ulazi sa motom „sam protiv svih“.

Novinar Saša Bižić naglašava da koalicija okupljena oko SNSD-a ima daleko moćniju zaleđinu, u smislu novca i logistike sa republičkog nivoa, ali da ne treba potcjenjivati ni resurse koji se crpe iz gradonačelničke funkcije.

Odlučivaće nijanse

„Ovog puta, izjašnjavanje građana Bijeljine prati toliki stepen neizvjesnosti, da je posmatračima van tog grada gotovo nemoguće da iznesu preciznu procjenu, jer će odlučivati nijanse, a one se nalaze u emocionalnoj, a ne u racionalnoj sferi, pa samo oni koji žive u Semberiji mogu imati realan, insajderski uvid u finese koje će 'prelomiti' ovu situaciju. Nije riječ o klasičnom sukobu Davida i Golijata, kako bi moglo djelovati u prvi mah. Bez dileme, koalicija oko SNSD-a ima daleko moćniju zaleđinu, u smislu novca i logistike sa republičkog nivoa. Međutim, i Ljubiša Petrović raspolaže gradonačelničkim resursima koji nisu za potcjenjivanje. Naravno, može se s pravom reći da je neprihvatljivo koristiti i jedan i drugi izvor za izborne, odnosno, u ovom slučaju referendumske svrhe, ali je jasno da će proći još mnogo vremena dok to u RS ne postane kažnjivo“, kaže naš sagovornik.

Petroviću, dodaje on, ide u prilog duga tradicija većinskog izjašnjavanja protiv kandidata SNSD-a za gradonačelničku funkciju.

„To je uglavnom bila tijesna prevaga, ali dovoljna da u ovaj duel sa konkurencijom on uđe sa dozom samouvjerenosti. Ipak, čini mi se da je sklon jednoj zabludi koja, doduše, nije samo njegova, jer su joj u proteklom periodu podlegli brojni političari, posebno opozicioni, širom RS – a to je uvjerenje da su glasovi koje dobijaju posljedica lične popularnosti ili harizme. To je pogrešno, a u Petrovićevom slučaju tek djelimično tačno, mada i kod njega dominira vid podrške mnogo više zasnovan na odijumu glasača prema Miloradu Dodiku. Ta averzija, koja ide u prilog Petroviću, naročito je usmjerena prema SNSD-u na gradskom nivou, odavno obilježenom žestokim sukobima raznih interesnih struja“, kaže Bižić.

Nedostatak jake SNSD-ove ličnosti

Prema riječima našeg sagovornika, Dodik jeste u novijem periodu uspio da pacifikuje pomenute lokalne protivrječosti u stranci i stvori privid mira u kući, ali da to nije presudno.

„Stvoren je i privid velike koalicione širine, ako se ima u vidu potenciranje tog bloka sa više od 10 stranaka ali to sada nema poseban značaj, pošto nije riječ o izborima, već o referendumu. Kada je riječ o izborima, SNSD u Bijeljini već duže vrijeme dominira, mada nikako ne uspijeva, zbog odsustva jačih ličnosti, da tu prednost u odborničkim mandatima pretoči i u personalnu nadmoć, čak ni uz pomoć priče da se mora prekinuti asimetrija između republičke i gradske vlasti. To potenciranje je do sada, izgleda, uglavnom proizvodilo kontraefekat u samoj Bijeljini“, ističe Bižić.

Ipak, dodaje, ovdje se radi o inicijativi za opoziv gradonačelnika, a ne o opredjeljivanju za partijske liste, pa te brojke nemaju specijalan značaj.

„Pri tome je, kako se na početku kampanje žalio i Petrović, i samo referendumsko pitanje formulisano na takav način da može da izazove manju ili veću pomutnju među građanima, pa nije isključeno da i taj mehanizam, bar u domenu par procenata, što ipak može biti presudno, preusmjeri stvarnu volju građana“, kaže Bižić.

Detalji koji odmažu Petroviću

Naš sagovornik je potom izdvojio i nekoliko detalja koji odmažu Petroviću.

„Prije svega, njegova sklonost političkom soliranju, do te mjere da u ovoj kampanji i nije imao istinskog saveznika, uključujući vlastiti SDS, pri čemu niko ne spori podršku Milana Miličevića, ali je pitanje koliko je gradski odbor sada istinski stao iza njega. PDP je takođe bio relativno po strani u svim ovim događanjima, ako se izuzme Jelena Trivić, koja je ionako na izlaznim vratima iz te stranke, a mogao se steći utisak i da Vukanovićeva podrška Petroviću nije bila naročito priželjkivana od bijeljinskog gradonačelnika. On se, ipak, prvenstveno oslonio na podršku BN TV, što nije malo, ali je pitanje da li je dovoljno, u situaciji kada gradonačelnik nije baš timski igrač, pa nekada djeluje da od sebe odbija i one koji su mu apsolutno politički skloni“, priča Bižić.

Ipak, naš sagovornik za nijansu daje veću vjerovatnoću da će Petrović „preživjeti“ nedjeljni referendum.

„Ali, bilo bi krajnje pogrešno da ga takav rasplet ispuni nekom specijalnom narcisoidnošću. Jer, njegovo ukazivanje na korupciju jeste vrijedno pažnje, ali, ako je jedina dimenzija političkog djelovanja, nije dovoljno za dugoročniju, a pogotovo ne za rastuću podršku, i u Bijeljini, a i van nje. Tako da, ako u tom fahu ne bude određenih korekcija ili zaokreta, lako se može desiti da potencijalna pobjeda nad inicijatorima opoziva bude jednokratna, a da na prvim narednim izborima uslijedi otriježnjenje, pa i 'hladan tuš', što se tiče procenta glasova, zaključio je Bižić.