UNA INTERVJU / Franjo Topić: Previše je kuknjave u Bosni i Hercegovini

Njegov životni moto jeste da su svi ljudi na planeti braća i sestre, te da svakome treba ljubav i povjerenje. Veoma često ističe svoju veliku ljubav prema domovini, Bosni i Hercegovini, te ističe da je nikada ne bi napustio.

Mons. Franjo Topić je počasni predsjednik Napretka i Panevropske unije BiH, član Evropske akademije znanosti i umjetnosti. Svojim radom je godinama unaprjeđivao HKD Napredak, čiji je realno i simbol.

Treba naglasiti da je u oktobru ove godine u selu Margetići kod Novog Travnika položen kamen temeljac za izgradnju kapelice sv.Ivana Pavla II. Inače, ovaj vjerski objekat gradi Zaklada Ljudsko bratstvo, a ona je inspirirana idejama pape Franje i kairskog rektora Ahmeda El-Tajeba koji su 2019. godine u Abu Dhabiju potpiali deklaraciju Ljudsko bratstvo.

Kao što samo ime kaže, naglašava se da su svi ljudi braća i sestre, a gradnju su već riječju i djelom podržali mnogi od vjerskih službenika, do lokalne, te federalne vlasti. Želja je da to  bude “crkva pored puta” kao u nekim drugim zemljama, da kad je putnik vidi, da ga podsjeća na dragog Boga, bez obzira koje je vjere. Uz kapelu (85 m²) će biti par klupa i česma da se može, ko želi, navratiti i žedan napiti i dobrom Bogu pomoliti za sretan put i za druge potrebe.

Kapela će biti posvećena papi sv. Ivanu Pavlu II. Velikom koji je puno učinio za Crkvu u BiH i Hrvatskoj, HKD Napredak i za sve ljude ovih širih prostora. Kapela i Centar će biti prilog podsjećanju da je BiH zemlja ekumenizma i dijaloga. Ova kapela i Centar su zahvala i sjećanje na sve one pokojnike koji su promicali i zahvala svima koji sada promiču i ostvaruju ideje ljudskog bratstva i sestrinstva.

U novogodišnjem intervjuu, uvaženi profesor Topić je za UNU govorio o situaciji u Bosni i Hercegovini, ljubavi među ljudima, domovini, pomalo se dotakli i politike, ali i običnog čovjeka.

Gospodine Topić, vi kao svećenik, šta možete poručiti građanima u BiH? Odakle naći snagu i vjeru da se ide naprijed, uprkos teškim vremenima?

"Uvijek su bila teška vremena. Sjećam se velikog književnika Augusta Šenoa, 1880. godine, koji piše "Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote ne doživismo nikakove, zla i premnogo.... Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas bijedne Hrvate“. I onda se pita: „Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore ne može biti nego što je sada“. Ljudi su uvijek kukali, a ja mislim da je previše u Bosni i Hercegovini kukanja. To gotovo postala bolest zvana kuknjavitis. Naravno da probleme treba gledati i sagledavati ali i rješavati, a ne kukati. Bolesnik neće ozdraviti ako samo kuka. Treba tražiti dijagnoze, terapije i lijekove. Mislim da se ovdje previše gleda negativno, na stranu što ima problema i siromašnih, ali ovdje ima pozitivnih stvari, samo je ljudima često lakše vidjeti ono što je negativno. Pa samo da potkrijepim moj umjereni optimizam, BiH ima daleko najmanji vanjski dug koji iznosi 5,5 milijardi eura. Imamo 14,5 milijardi maraka privatne štednje, što je za jednu malu zemlju veliko. Imamo milion i stopedeset tisuća registrovanih vozila, 280.000 stanova više nego porodica, što je rijetkost. Samo u Njemačkoj 52 posto ljudi ima svoje stanove. Naravno, ovo ne znači da mi bolje živimo nego Njemačka, ali hoću da kažem da se živi solidno. I osobno sam kroz Napredak radio dosta na otvaranju novih radnih mjesta. Ima siromašnih, ali hajdmo im pomagati, a ne samo kukati. Cijene se povećavaju i više nego plaće. No i prosječna plaća se povećala, 2012. je bila 530 KM, sad je 1.100 KM ". Mislim da su kroz propagandu i medije kod mnogih ljudi porasli nesrazmjerno apetiti, malo je umjerenosti. Pretjerani konzumizam jede dušu i duh.

Smatrate li da vjerske poruke dolaze do građana? Pozivaju se na mir, solidarnost, pomaganjem onima koji nemaju? Dođu li sve te poruke do čovjeka?

"Dolazi, samo je pitanje do kojeg broja. Inače, ne treba se zavaravati, da pojasnim da 15-20 posto prakticira svoju vjeru, i u tom smislu može se reći da do tog broja dolaze vjerske poruke. Vjerske zajednice su važne, ali nisu dovoljne, jer ipak politika i mediji vode glavnu riječ. Da se naša tri lidera dogovore kao nekadašnja tri evropska lidera Francuz Schuman, Nijemac Adenauer i Talijan De Gasperi vrlo brzo bi se riješile mnoge stvari, te se promijenila i atmosfera u javnom mnijenju.

Pomenuli ste politiku. Nećemo mnogo o tome, ali živimo u zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina i koja je koncipirana tako kako je, te je politika i neizbježna tema. Kako komentirate posljednju odluku iz Brisela da se BiH dodijeli status kandidata. Da li je to neki dašak optimizma, možda neka nagrada za ovaj napaćeni narod ili da li smo to zaista zaslužili?

"Više puta je rečeno da je ovo više poklon, nego naša zasluga. Ali nema veze, u životu su važni i pokloni i svak se raduje poklonu. Ono što bi sada bilo važno jeste da iskoristimo ovaj poklon. Osobno mislim da je za BiH važnije biti u Evropskoj uniji psihološki, radi sređivanja našeg stanja i atmosfere, nego ekonomski. Naravno ima tu i puno ekonomskih aspekata i to nam može dati velike mogućnosti. Inače sam više puta govorio kao predsjednik Napretka i predsjednik Panevropske unije, da bi nas EU trebala primiti i sad to molim, po nekom prijekom putu, slično kao što su primljene Bugarska i Rumunija".

Odlasci iz BiH su ono što se kaže na dnevnoj bazi? Cijele porodice napuštaju zemlju? Šta reći onima koji nisu dovoljno hrabri da odu, a šta onima koji jednostavno svoju budućnost vide ovdje? Kakav je vaš stav generalno, otići ili ostati?

"Ja zastupam tezu da treba ostati, ovdje može vrlo pristojno živjeti. Otvoreno je mnogo radnih mjesta, u Kiseljaku, Tešnju, Bijeljini, sagrađeno je više u zadnjih 10-ak godina nego u prijašnjih sto godina. Ali moram reći da su ljudi ovdje postali dosta pohlepni. Već smo rekli malo ima umjerenosti. Polako, ne može se sve odjednom promijeniti. Njemačka je 1949. godine dobila prvu Vladu i valutu, a čak 10 godina nakon Drugog svjetskog rata još bila gladna. Dakle, odlazaka je bilo i bit će ih do kraja svijeta. Sad je 240 milijuna migranata. Treba naglasiti da ovdje, osim materijalnog, utiče puno i društvena negativna atmosfera. Tu treba dodati još jednu bitnu stvar, a koja se zaobilazi. Najveći problem BiH, Srbije, Hrvatske, cijele Evrope jeste natalitet. Zatvaramo oči, ljudi neće da se suoče s tim činjenicama. Znam da je to osjetljivo i teko pitanje, ali ne možemo živjeti u zavaravanju. U EU, a to je slično kao i ovdje, je natalitet 1,2 do 1,8 promila, a 2,2 je minimum za održavanje sadašnjeg stanja. To je čista matematika. Treba kazati grubu istinu: Evorpa je sama sebe osudila na smrt. U posljednjim godinama u BiH se prosječno rađa osam tisuća manje nego što umire.  Za deset godina to iznosi 80.000, a to je za naše prilike ozbiljan i veliki grad. „

Vas često ljudi citiraju, pričaju o ljubavi koju osjećate i imate prema domovini BiH? Šta domovina treba da znači za sve nas koji ovdje živimo?

"Prvo da još jednom naglasim, ni za što ne bih napustio Bosnu i Hercegovinu. Imao sam priliku, obzirom da sam postdiplomski studij radio u Rimu, tražili su da ostanem raditi u Vatikanu, da idem u Vatikansku diplomaciju, ali nisam htio ostaviti BiH, kao što je nisam htio ostaviti ni u ratu, kad je bilo pitanje života i smrti. Ostao sam u Sarajevu, kada je naravno, većina ljudi željela otići. Simbolički sam govorio, ne treba mi katedrala prazna ako nema ljudi u njoj. S Napretkom smo učinili dosta za ljude, odnosno saradnju među ljudima, davali optimizma i nade. I sad je vrlo aktualno kazati za ovako podijeljenu BiH: Nikad se nije dogodilo da neki Bošnjak, Srbin, nevjernik neće sudjelovati u Naprtkovim manifestacijama. Da nastavim na prijašnju misao o kukanju, mi nismo kukali ni u teška ratna vremena nego smo radili: samo u Srajevu u 3,5 g rata organizirali smo 80 koncerata, 37 izložbi, pokrenuli radio Vrhbosnu, list Stećak, organizirali šahovske i nogometne Božićne turnire koji su puno doprinijeli pomirivanju ljudi. Podijelili s Bogoslovijom 403.000 obroka, 436 tona hrane, lijekova itd... Otvorili s drugima preko 2.000 novih radnih mjesta i sad Napredak daje dosta stipendija.

Domovina je prošireni dom. U domu se rađate, živite, to nije samo neki sentiment ili geografija, domovina je puno više od geografije i sentimenta. Kod nas ovdje fali malo domoljublja, dakle ljubavi prema ovoj zemlji. Biblija kaže da je čovjek stvoren od zemlje i obilježeni smo svojom zemljom. Prošao sam svijeta bio valjda u svim evropskim zemljama, Americi i Kanadi, ali nisam nigdje htio ostati i ne mislim ni sada nigdje otići. BiH ima i dobru klimu, nemamo velikih suša niti ovakovih zima kao u SAD, sedma je u Evropi po vodi, a većina zemalja nema pitku vodu, ima puno šuma, ruda i puno dobrih i sposobnih ljudi. Svagdje je život proza, samo u BiH je poezija. Svima sretna i blagoslovljena Nova godina s više snage i optimizma".