Zašto nas samo tragedije ujedinjuju?

Tragedije koje su potresle čitav region, ali i šire, nezapamćene na ovim prostorima - pucnjava u Osnovnoj školi 'Vladislav Ribnikar' u Beogradu, i masakr u Mladenovcu u kojima je ubijeno 17 ljudi, odjeknule su širom regiona. I najhladnija srca dodirnula je nesreća koja se desila na Vračaru i Mladenovcu. Političari širom svijeta izjavljuju saučešće, pjevači otkazuju koncerte, građani cijele regije pale svijeće za nastradale, u teškim trenucima pokazuju da smo društvo koje je doživjelo veliku tugu, ali da ima nade za buduća pokoljenja, ukoliko se probudimo odmah i ukoliko se ne vratimo ustaljenim obrascima ponašanja karakterističnim na ovim prostrima, a to su mržnja i međusobna nacionalna netrpeljivost.

Ljudi teže ka ujedinjavanju u teškim vremenima, ali čim se situacija malo smiri, onda se vraćaju ustaljenim obrascima ponašanja, koji nekada u popriličnom obimu idu ka netoleranciji i zagovaranju mržnje.

"Što se tiče toga da se lako vratimo sukobima i govoru mržnje, mislim da glavni razlog leži u tome da se kod nas i ne radi na iskorijenjivanju npr. govora mržnje, a bojim se da je i u svijetu postoji tendencija njegovog širenja i teškog kontrolisanja. Takođe, kod nas, kao i kod drugih, postoje određene specifičnosti, a one su u našim društvima vezane za etničke i vjerske netrepeljivosti. Nažalost, imam osjećaj da se u „normalno” doba naše razlike guraju u prvi plan, dok se u vrijeme velikih nesreća ipak na prvu stranicu stavljaju stvari koje nas ujedinjuju, ali i zajedno plaše. Možda bi bilo dobro da u budućnosti više pažnje, od političkih dogovora do medijskog predstavljanja bude poklonjeno onom što su tačke dodirivanja među nama, a manje onom u čemu smo različiti i gdje može doći do eventualnih sukoba.  Ipak, to je ogroman posao u koji moraju biti uključeni svi, od državnih organa, preko ljudi u privatnom sektoru do roditelja, škola i društva koje vaspitava djecu, a bojim se da trenutno kao cjelina nismo spremni za takve promjene", kaže za portal UNA direktor Centra za ljudska prava Banjaluka, Dejan Lučka.

Sociolog Vladimir Vasić smatra da nas u BiH ujedinjuju velike nesreće i da je to normalno, ali da isto tako trebamo pronaći obrazac kako da zajedno prevaziđemo probleme.

"Sasvim opravdana reakcija da dižemo rampe podjela kada je u pitanju kolektivna nesreća i mislim da je važno iz svega izvući lekciju - koliko smo nemoćni kada se okrećemo jedni od drugih, istorijski gledano kada god smo se okretali jedni protiv drugih i jedni od drugih, imali smo ozbiljne probleme", kaže Vasić.

Dodaje da sa posebnim pijatetom govorimo o žrtvama, ali da moramo izvući pouku da samo zajedno objedinjeni oko temeljnih vrijednosti možemo da prevaziđemo probleme.

"Niko ne potencira priču da se ujedinjuju narodi u smislu nacionalne pripadnosti, nego da konkretnim problemima moramo pristupiti sistemski. Nema i ne smije biti mjesta za partijaška mešetarenja, za nacionalne podjele, svi smo jedno i svi smo nadam se oprdjeljeni da rješavamo probleme. Svi moramo da damo dio predloga kako da riješimo nagomilane probleme. Prvenstveno da prestanemo s neprirodnim podjelama, jer nezdrava situacija u društvu motiviše pojedince da rade ono što rade", smatra Vasić.

Dodaje da ima nade za mlade ljude i da je cilj da energiju mladih ljudi kanališemo na pravi način, a to je da njihova znanja koja su stekli implementiramo u razvoj zajednice.

"Po definiciji zašto djeca čine delikventna djela i radnje je što se osjećaju odbačeno i nepotrebno, nevažno. Osjećju se stigmatizovano, treba im dati pažnju i priliku da se osjećaju kao dio društva. Ova dešavanja koja su iza nas nam na jedan najgrublji mogući način pokazuju da možemo napraviti funkcionalan sistem, ali dajte da to ne bude samo ujedinjenje u nekoj tragediji i bolu, nego da to bude ujedinjenje u nekim stvarima u kojima možemo da se dogovorimo. Ima nade, tako što ćemo zadržati mlade i stvoriti uslove da se djeca osjećaju korisno, da mladi imaju ulogu u ovoj zajednici", kazao je Vasić za portal UNA.