"Vučijak" čuvar čistokrvnih lipicanera

Tradicija duga osam decenija. Ergela "Vučijak" u Prnjavoru jedina je ergela čistokrvnih lipicanera na području Bosne i Hercegovine. U prošlosti jedna od tri na području bivše Jugoslavije.

Čistokrvni lipicaneri preživjeli su brojne bure i oluje. Od rata, kada su ih spasavali dobri ljudi tako što su im donosili hranu, zatim pokušaj stečaja ergele. Danas se ovi rasni konji nalaze na Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa. Naša ekipa, provela je jedan dan na ovoj ergeli.

Prvo skok a zatim valjanje u pijesku, njištanje i izbacivanje zadnjih nogu. Ponašanje konja nakon nekoliko dana provedenih u štali. Favori Pliva je pastuv pepinjer, star šest godina. Nakon uživanja, tuširanje i nazad u štalu.

Ergela Vučijak postoji punih 77 godina. Poznata šriom granica BIH ali ograničena sa aktivnostima koje nudi.

"1946. je sagrađena i dan danas stoji na svojim nogama. Stanje je zadovoljavajuće, može to uvijek dosta bolje", ističe Slađana Preradović viši stručni saradnik za stočarsku proizvodnju u JU Ergela "Vučijak".

Slađana Preradović u ergeli radi četiri godine. Svakog konja poznaje u dušu, njegove vrline i mane.

Lipicaneri su za nju...

Kada prilazite konju to uvijek mora biti sa opreznošću uz obavezno posmatranje šta radi i kako se ponaša.

"Lijek dušu, lijek za sve", smatra Preradovićeva.

Kada prilazite konju to uvijek mora biti sa opreznošću uz obavezno posmatranje šta radi i kako se ponaša..

"Uvijek im trebamo prilaziti da nas oni vide, da nas uoče. Nikada ne smijemo da prilazimo sa zadnje strane iza njhovih leđa, zato što su to slijepe tačke koji oni uopšte ne vide. Isto tako moramo da pratimo položaj ušiju. Ako su kod konja na različite strane kao npr. sada ili jedno lijevo drugo desno, znači da taj konj sluša. Kada su uši položene nazad, znači da je nervozan, da je agresivan da se nešto loše dešava, jednsotavno osjeti negativnu ljudsku energiju i to je poruka nemoj mi prići", pojašnjava ova radnica.

Ovi rasni lipicaneri odnedavno se nalaze i na UNSEC-ovoj listi nematerijalne baštine.

Pitali smo, po čemu se čistokrvni lipicaner razlikuje od ostalih pasmina?

"Razlikuju se po svojoj ćudi, po plemenitosti, dobrobiti, pameti. Prvenstveno po vremenu nastavnka i formiranja te rase. Rasa datira još iz 1580.godine a nastala je u Sežani u Lipici", kažu iz ove Ergele.

Konji ovdje imaju poseban tretman. U donjem dijelu štale, nalazi se 12 ždrijebadi. Na oko naše kamere ne reaguju, jer, ipak, obrok se ne preskače.

Ranici ergele mnogo znaju o konjima, pa smo ih pitali da je istina da konji vole da jedu mrkvu?

"Da, isitna je. Jedna od glavnih poslastica za konje je mrkva, naravno, pored jabuka. A šećer? Ljudi su davali ali mi ne preporučujemo", pojašnjavju ovi radnici.  

Konji dobijaju tri obroka dnevno a glavna hrana su im zob i sijeno. A dobijaju ovdje i mnogo više, a to je ljubav.

Životinje kao i ljudi vole pažnju.

"Evo možete vidjeti kako on uživa, zato što je ovo jedno od mjesta koje konji ne mogu svojim tijelom da dohvate i onda kada neko drugi to radi oni jednostavno uživaju", kaže Slađana.

Svoj život konjima je podredio i Mićo Žuna.

Njegov otac na ovoj ergeli je zaradio penziju, dok je on dio tima postao prije šest godina.

"Moj život bez konja ne bi imao nikakve svrhe, vjerujte mi. To je neka ljubav, ko to razumije – razumije, a ko ne razumije… Neko voli motore a ja volim konje. Moj život su konji", ističe Žuna.

Koliko je teško jednog konja obučiti za jahanje?

"Zavisi od naravi konja koja je kao narav čovjeka, svaki je priča za sebe. Kad on shvati da si ti njemu prijatelj, to je to. Kao i čovjek. Dernjavom, vikom, galamom ga samo tjeraš što dalje od sebe. Jendostavno sve radiš očima, ni sa čim drugim", naovdi Žunić.

Ovaj skromi čovjek velikog srca kaže da je i po šest časova provodio u sedlu.

Ipak, više voli da sjedi u sedlu nego u automobilu.

"Isto, isto mi je to. Ništa mi ne znači. Čak mi je ljepše u sedlu. Priroda je to, šume, ljepote božije", kaže ovaj poznavalac konja.

Na ovoj ergeli pored konja, možete vidjeti i patuljaste koze kao i magarce, a za koje, ovi radnici u šali kažu da su bračni par, Mićo i Milica.

S našom kamerom, pobliže je htio da se upozna i ovaj crni ljepotan.

Da biste ostvarili bliskost sa jednom ovakvom životinjom poput Plive, potrebno je mnogo truda ali i emocije jer konji kao jedne od najplemenitijih životinja, osjete svaku emociju čovjeka.