Veliki potez mladog nastavnika: Kako je Đorđe istoriju i čitanje knjiga vratio u modu

I profesor i dio porodice - to je za učenike Srednje ekonomske škole u Loznici tridesetčetvorogodišnji Đorđe Vukmirović, nastavnik istorije, koji je taj predmet, ali i čitanje knjiga, ponovo vratio u modu. Njegovi učenici su među najbrojnijim aktivnim članovima biblioteke.

Da istorija ne bude predmet koji će đacima zadavati glavobolju, već ih podsticati na razmišljanje bio je cilj nastavnika Đorđa, u kojem je, prema riječima učenika uspio. I njegovi bivši đaci sa ponosom ističu da rado dolaze na sve vannastavne aktivnosti koje organizuje.

"Njegovi časovi su vrlo interesantni, svaki je drugačiji na svoj način i gleda da nekako gradivo istorija se gleda kao da je jako dosadna ili sve, ali on gleda nekako da nam to približi što bolje", kaže Nina Mihajlović, učenica.

"Profesor je jako posvećen svojim učenicima i nekako se to prijateljstvo kroz časove stekne i onda kasnije nakon njegovih predavanja kad nemamo više taj predmet mi ostanemo u kontaktu", kaže učenica Marija Matić za RTS.

O zainteresovanosti đaka za rad svog nastavnika govori i podatak da je promocija njegove knjige "Od slobode do stratišta" ostala upamćena kao najposećenija u istoriji Biblioteke Vukovog zavičaja koja je bila i izdavač.

Mira Pejak, direktorka Biblioteke Vukovog zavičaja kaže da je 350 ljudi bilo u sali pozorišta, a oko 150 ljudi nije moglo da uđe.

"To je nezapamćeno za jednu promociju knjige i mislim da je stvar jedinstvena i u čitavoj Srbiji. Mnogo mladih je bilo na promociji i nakon toga deca su sve češće počela da dolaze i kod nas", kaže Pejak.

Tako je uz učionicu i biblioteka postala mjesto najčešćeg susreta nastavnika Đorđa i đaka.

"Ovde sam sa decom mnogo srećan i volim da radim sa njima, pogotovo posle te promocije. Ja stvarno to nisam mogao da očekujem. U eri digitalizacije, mislim da sam doprineo da se deca ipak malo vrate knjizi", kaže Vukmirović za RTS.

Nastavnik Đorđe priprema svoj doktorat i radi istraživanje za još jednu knjige o istoriji Podrinja. Od svih akademskih i književnih priznanja srcu će mu, tvrdi, uvijek biti najbliža rečenica njegovih đaka da ga osim nastavnikom smatraju i članom porodice.