UNA pita penzionere i studente kako se nose sa krizom i uspijevaju li da uštede?

Osnovne životne namirnice poskupljuju gotovo svakodnevno. Pet maraka dovoljno je tek za litru mlijeka i veknu hljeba. Inflacija pogađa sve slojeve društva, a najviše je osjete oni sa najtanjim džepom.

Pitali smo penzionere i studente Sarajeva i Banjaluke, kako se bore sa krizom i uspijevaju li da uštede i kako?

Većina građana odgovorila nam je da diže kredite kako bi pregurala zimu, jer su i cijene energenata porasle. Mnogima, kažu, ne ostane za život, kamoli za uštedu. Jedan dio njih, onih mlađih, uglavnom nam je kazao da njih ne boli glava mnogo, jer su brigu o raspodjeli sredstava prepustili roditeljima.

"Kako ću štediti, dignem kredit da kupim ogrijev, onda to vraćam cijelu godinu, pa opet u krug, s 424 KM ne može sine štediti, nego preživljavati jedva. Da nije djece umrla bih od gladi i svakog jada", kaže penzionerka Jasna L iz Sarajeva.

"Ne štedim, od čega da štedim, od ove crkavice koju dobijem, a 40 godina sam radio. Moja penzija je preko 700 KM, pa ne mogu da uštedim. Živim sam u stanu od 60 kvadrata, režije plaćam preko 400 KM", kaže penzioner Suljeman Bešić iz Sarajeva.

"Kako će student štediti. Svaki dan na faklutet, vježbe po cijeli dan, dobijem džeparac od mame i tate i od tetke, ali to je oko 100 KM i 70 KM stipendije. To potrošim na užine, kafu i povremene izlaske", kaže Adi.P. student Mašinskog fakulteta u Sarajevu.

"Ne štedim, mlada sam još za štednju, ne radim studiram, šta ću štediti, pokušavam da da rasporedim ono što mi roditelji daju", kaže Samra Karić, studentica iz Sarajeva.

"Ne štedim, danas rijetko ko može štediti, posebno studenti, od čega, nema više toliko poslova ni preko studentskog serivsa, jedino da konobarim, a to nije lako, a treba učiti i na vrijeme polagati ispite", kaže Maja Sarić, studentica iz Sarajeva.

Grupa penzionera iz Banjaluke okupljena u centru grada, iako po kišnom vremenu sastala se da provede koji trenutak zajedno. Jedan od njih, penzioner Pero R.rekao nam je kratko - ne štedim, preživljavam.

Drugi sugrađanin nam je rekao da se od "današnjih primanja ne može uštediti, a pogotovo penzioneri".

"Mi samo gledamo kako da preguramo mjesec", kazao je.

Stevo M. iz Banjaluke rekao nam je da boluje od lupusa i da troši više nego što ima.

"Da mi nije sina iz Kanade koji mi šalje pare, ne znam kako bih mjesec dana izdržao, a kamo li više, a o štednji nek brinu oni koji imaju šta da štede, a ne mi", rekao je penzioner Stevo.

Studentica Ekonomskog fakulteta Jovana C. kaže da uspije da zaradi honorarno.

"Ali to je sve slabo da bih ja sad nešto mogla da raspoređujem s tim novcima. Imam honorar, dovoljn oda ne tražim od roditelja", kaže Jovana.

Njena koleginica sa fakulteta Jelena M. samo nam je kratko kazala - nemam para, nemam šta da štedim.