Šta "natjera" maloljetnu osobu da zadavi rođenu babu?

"U Sarajevu se desilo ubistvo. Reč je o starijoj osobi, a za ubistvo su osumnjičene njene maloljetne unuke". Vijest koja je šokirala ne samo Bosnu i Hercegovinu, već čitav region. Navodno su konzumirale alkohol, došlo je do svađe sa babom i maloljetne unuke su je udavile.

Sociolog Vladimir Vasić kaže za portal UNA da ličnost maloljetnog prestupnika, za razliku od ličnosti klasičnih adolescenata, u mnogome se razlikuje.

"Čini mi se da se ta razlika najviše manifestuje u reakciji na opasnost, koja se kod destruktivaca ogleda u „igranju na prvu loptu“ tj. instiktivnom djelovanju pretežno praćeno bijesom i agresijom ne sagledavajući posljedice koje se mogu izazvati tim činom. Takođe, neke od karakteristika ličnosti maloljetnih prestupnika  su asocijalnost, nepoštivanje autoriteta, neposlušnost, inat, sadizam, neprijateljski odnos ka drugim ljudima, emocionalna i socijalna nezrelost, impulsivnost, apatija", kaže Vasić

Zašto ovo govori? Zato što kaže, ako pažljivo sagledamo sve ove karakteristike možemo da uočimo da se međusobno prepliću ali, što je važno za roditelje, lako se prepoznaju – ukoliko roditelji to žele da vide. 

"Dakle, roditelji ukoliko primjete „čudno ponašanje“ djeteta praćeno ovim simptomima moraju adekvatno i na vrijeme da reaguju ukoliko ne žele da problem metastazira i uništi čitavo tkivo koje može da uruši kompletan organizam", kaže Vasić.

On dodaje da treba istaći činjenicu da ove osobine kod maloljetnika nisu urođene već stečene i proizvod su konkretnih vaspitnih procesa te se opravdano može postaviti pitanje o ulozi i stepenu odgovornosti roditelja za destruktivno ponašanje kod djece. 

"Primjera radi, prkosan tip adlescenta produkt je krajnje liberalnog koncepta  porodičnog vaspitanja dok je sa druge strane submisivan tip prozvod stroge porodične discipline sa jasno određenim pravilima i karakteristikama ponašanja", kaže sociolog Vasić.

Neobično je, smatra on, važno da roditelji ili odgovorni pojedinci (nastavnici, saradnici) na vrijeme prepoznaju ponašanje kod maloljetnika koje može da ukazuje na razvojni put destrukcije ukoliko se djetetu želi pomoći. 

Nefunkcionalna porodica, ključan je uzrok ozbiljnih poteškoća u procesu razvoja ličnosti mladog čovjeka. 

No, međutim, sa druge strane potpuna porodica ali lišena ljubavi i pažnje među svojim članovima je takođe vrlo povoljno tlo za razvijanje destrukcije. 

"Postoji i takav tip roditelja koji „protokolarno“ vole svoju djecu, ali zbog poslovnih i karijernih obaveza ne stižu da  a njima provode vrijeme i posvećuju im neophodnu pažnju što takođe izaziva negativne i štetne posljedice jer se vremenom stvara međusobna otuđenost između roditelja i djece koja vodi ka destrukciji", upozorava Vasić.

Dalje dodaje da emocionalna nestabilnost i nervoza (tpičan problem za savremeno društvo) kod roditelja po principu refleksije negativno utiče na proces socijalizacije i formiranja ličnosti adolescenta  te se pogubno odražava na njegovu emocionalnu stabilnost što u krajnjoj liniji negativno utiče na kompletan psihofizički i socijalni razvoj.

Maloljetnički zatvor
 

On kaže da kao najteži oblik sankcije koja može da se izrekne maloljetnom učiniocu krivičnog djela, jeste mjera upućivanja u maloljetnički zatvor. 

1. Na kaznu maloljetničkog zatvora može se osuditi samo starija maloljetna osoba.
2. Na kaznu maloljetničkog zatvora osudiće se samo ono maloljetno lice koje počini krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora veća od pet godina, te zbog teških posledica koje je djelo izazvalo i zbog visokog stepena odgovornosti.
3. Maloljetnički zatvor je krajnja opcija koja se primjenjuje u maloljetničkom pravosuđu, ali shodno zakonskim odredbama, neophodna je mjera sankcije za starije maloljetno lice koje počini teško krivično djelo za koje se ne može izreći bilo kakva druga sankcija koja bi bila adekvatna.

Advokat Aleksandar Jokić, kaže za portal UNA da smatra da su zakonska rješenja kako u FBH tako i u RS, kada su u pitanju maloljetni učinioci krivičnih djela, poprilično prilagođena i da pružaju dovoljan okvir za djelovanje. 

"Ovakvi tragični slučajevi (pod uslovom da se dokaže da je tačno što mediji prenose), za sada su izolovani slučajevi i ne bi bilo racionalno mijenjati sistemska rješenja zbog izolovanog slučaja. Svakako da treba sa posebnom pažnjom da se motri ovaj slučaj, ali mislim da je u ovom i ovakvim slučajevima najvažnija uloga suda i da je teret na sudu da od zadovoljavajućeg zakonskog okvira probere i odmjeri adekvatnu sankciju", kaže Jokić.

Napominje da se maloljetnim učiniocima (starijim maliljetnicima) ovakvih djela može izreći kazna maloljetničkog zatvora do 5 godina, a za izuzetno teška djela i do 10 godina. 

"Mislim da propuste društva treba tražiti u drugim sferama života, ali ne u zakonskim okvirima. Ovdje je ipak riječ o maloljetnim učiniocima i ne možemo očekivati da je kaznena politika ta koja presudno utiče na njihovo devijantno ponašanje. Ako pogledamo oko sebe, jako je puno loših uzora za djecu i to su izazovi koje kaznena politika neće popraviti", zaključuje Jokić.

Vladimir Vasić je mišljenja da je svaka izrečena sankcija, bilo da je riječ o opomeni ili ukoru, ili čak izrečenoj kazni zatvora, zapravo zakasnila reakcija društva. 

"Na vrijeme nije dešifrovana poruka koju mlada osoba vršenjem nedozvoljenih djela i radnji odašilje u etar. Na sve izazove sa kojim se maloljetnici susreću potrebno je adekvatno odgovoriti, , a sve sa ciljem preventivnog djelovanja i suzbijanja ne samo maloljetničkog već i opšteg kriminaliteta", zaključio je Vasić.