Šta je pokazala analiza UNE: Koja su zakonska rješenja u regionu prava na bolovanje zbog bolesti djeteta

Svako dijete ima pravo na zdravstvenu zaštitu, bilo da je dobija u okviru zdravstvene ustanove ili van nje. Svako dijete ima pravo na njegu, bilo da je dobija u zdravstvenoj ustanovi ili van nje. Upravo u situacijama kada se dijete nalazi u stanju potrebe za zdravstvenom zaštitom u okviru svoga doma, uloga roditelja, briga i njega su najvažnije.
U situacijama privremene spriječenosti za rad radnika/roditelja zbog njege oboljelog člana uže porodice (djeteta), roditelju pripada pravo na naknadu plate.

Ono što je daleko važnije za svakog roditelja, a i njegovo dijete jeste pravo na odsustvo sa rada radi prisutnosti, brige i zaštite svog djeteta u ovakvim situacijama.

Upoređivanjem zakonskih rješenja zemalja regiona, pa i entiteta u BiH (Srbije, Hrvatske, Crne Gore) došlo se do podatka da je pozitivno zakonodavstvo Republike Srpske koje reguliše gore navedenu problematiku najrigoroznije.

S tim u vezi, a u cilju približavanja ovoj temi, UNA je u nastavku razmotrila zakonska rješenja gore navedenih zemalja kao i domaća normativa u ovoj oblasti, a kako slijedi:

REPUBLIKA SRBIJA

U slučaju oboljevanja užeg člana porodice, odnosno djeteta starosti do sedam godina (kao i starijeg člana uže porodice koji je teško tjelesno ili duševno ometen u razvoju) pravo na bolovanje i naknadu zarade radnik/roditelj ima u svakom pojedinačnom slučaju bolesti najduže do 15 dana, a ukoliko se radi o djetetu starijem od sedam godina taj period njege najduže iznosi sedam dana. Nadalje, u slučaju da postoje opravdani razlozi u vezi sa zdravstvenim stanjem člana uže porodice (djeteta), odlukom prvostepene ljekarske komisije gore navedeni periodi se mogu produžiti na 30 dana, u slučaju djeteta starosti do sedam godina (kao i starijeg člana uže porodice koji je teško tjelesno ili duševno ometen u razvoju), te na 14 dana u slučaju oboljevanja djeteta starijeg od sedam godina. I u ovim situacijama cijeni se pojedinačni slučaj bolesti.

Zakonskim rješenjem obuhvaćene su i situacije teškog oštećenja zdravstvenog stanja djeteta do navršenih 18 godina kojim je pravo na bolovanje i naknadu zarade radniku/roditelju omogućeno na period do četiri mjeseca, odlukom drugostepene komisije, a na prijedlog zdravstvene ustanove koja obavlja zdravstvenu djelatnost na tercijarnom nivou u kojoj se dijete liječi.

Izvor: član 78 i 79 Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 25/19)

REPUBLIKA HRVATSKA

Pravo na naknadu plate za vrijeme bolovanja radi njege djeteta starosti do sedam godina pripada radniku/roditelju najduže do 60 dana za svaku utvrđenu bolest, dok je za njegu djeteta starosti preko sedam godina (do 18-te godine) to pravo dato na period do 40 dana. Međutim, u situacijama kada se ocjenom doktora medicine primarne zdravstvene zaštite utvrdi takvo zdravstveno stanje djeteta  (do 18 godina) koje iziskuje duži period njege nego što je naprijed navedeno (60 odnosno 40 dana), Zakonodavac period njege nije ograničio nego isti određuje lječničko povjerenstvo Zavoda za obavezno zdravstveno stanje. Zakonodavac je otišao i korak dalje u odnosu na regionalana zakonska rješenja te dao mogućnost i pravo bolovanja i naknade plate do 20 dana najviše za svaku utvrđenu bolest djeteta starijeg od 18 godina ili supružnika ukoliko se radi o teškim zdravstvenim stanjima.

Izvor: član 45 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23)

CRNA GORA

Pravo na bolovanje radi njege djeteta u toku jedne kalendarske godine ne može da bude duže od tri mjeseca za njegu oboljelog člana uže porodice do 15 godina života, i jednog mjeseca za njegu oboljelog člana uže porodice starijeg od 15 godina života, i to sa prekidima dužim od tri dana. Bolovanje do 30 dana izabrani doktor odobrava na prijedlog izabranog pedijatra oboljelog člana uže porodice (ukoliko je riječ o djetetu do 15 godina života), ili na prijedlog doktora odgovarajuće specijalnosti ukoliko isti liječi oboljelog člana uže porodice starijeg od 15 godina života.

Zakonskom regulativom je uređena potreba bolovanja do tri mjeseca koja se odobrava od strane ljekarske komisije na prijedlog najmanje dva doktora odgovarajuće specijalnosti zdravstvene ustanove, i to do tri mjeseca za njegu oboljelog člana uže porodice do 15 godina, i do jednog mjeseca za njegu djeteta starijeg od 15 godina života.

Bolovanje se može produžiti i na period do šest mjeseci za njegu djeteta do 15 godina starosti, odnosno do četiri mjeseca za njegu djeteta starijeg od 15 godina, a sve na prijedlog konzilijuma doktora odgovarajuće specijalnosti Kliničkog centra Crne Gore.

Izvor: Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na privremenu spriječenost i ostvarivanje prava na naknadu zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad („Sl. list CG“ broj 45/16)

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Radnik ima pravo na bolovanje odnosno privremenu spriječenost za rad po osnovu oboljevanja užeg člana porodice mlađeg od 15 godina, do četiri mjeseca, te ako je riječ u djetetu starijem od 15 godina, do dva mjeseca, a sve u toku jedne kalendarske godine, i to na prijedlog konzilija doktora odgovarajućih specijalnosti.

U situacijama kada je riječ o djetetu oboljelom od cerebralne paralize ili druge teške urođene degenerativne bolesti starosne dobi do sedam godina života, roditelj ima pravo na bolovanje do šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

Navedeni periodi će se u izuzetnim situacijama produžiti na osnovu odluke ljekarske komisije, a na prijedlog konzilija doktora odgovarajućih specijalnosti.

Izvor: Zakon o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH („Službene novine FBiH“ broj 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 100/14 - odluka US, 36/18 i 61/22), Pravilnik o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika („Službene novine FBiH“ broj 3/17)

REPUBLIKA SRPSKA

Zakonom o osiguranju Republike Srpske regulisano je da zaposleni roditelji imaju mogućnost bolovanja za njegu djeteta ili užeg člana porodice u trajanju od 15 dana po djetetu na godišnjem nivou (ako je riječ o djetetu mlađem od 15 godina) i sedam dana (ako je riječ o djetetu starijem od 15 godina). Takođe, pravo na bolovanje roditelji imaju i u slučaju bolničkog liječenja djeteta (u pratnji djeteta) sve dok dijete leži u bolnici, nezavisno da li se radi o liječenju u zdravstvenim ustanovama unutar ili izvan Republike Srpske.

Pravilnikom o postupku utvrđivanja privremene spriječenosti za rad regulisano je pravo odobravanje bolovanja zaposlenom roditelju po osnovu njege djeteta mlađeg od 18 godina, a kod kojeg je ustanovljena potreba njege usljed teškog oštećenja zdravstvanog stanja (malignih bolesti, oštećenja moždanih struktura ili drugih oblika teškog pogoršanja zdravlja djeteta), i to četiri mjeseca u toku tekuće godine na prijedlog tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite.

Izvor: član 73 Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik RS“ broj 93/2002 i 132/2022), Pravilnik o postupku utvrđivanja privremene spriječenosti za rad („Službeni glasnik RS“ broj 43/2023)

ZAKLjUČAK

Uporednom analizom navedenih zakonskih rješenja zemalja u regionu dolazi se do zaključka da djeca u Republici Srpskoj imaju najmanje prava na pružanje roditeljske pažnje i njege u slučaju oboljevanja. U tom smislu, ovaj Zakonodavac je najduži period bolovanja (do četiri mjeseca u toku tekuće godine) roditeljima dozvolio samo u situacijama teškog oboljevanja djeteta, dok je u Federaciji Bosne i Hercegovine taj isti period u toku kalendarske godine dozvoljen za njegu djeteta do 15 godina (za njegu djeteta starijeg od 15 godina dozvoljeno bolovanje u trajanju od dva mjeseca), bez navođenja teške klasifikacije bolesti kao što je u domaćem sistemu.

Zakonodavac se ni u kom slučaju nije bavio drugim vrstama oboljevanja kao što su  zarazne bolesti npr. varičele usljed koje je dijete spriječeno duži period da boravi u kolektivnim predškolskim ustanovama zbog potrebe protoka perioda inkubacije, kao i samog oporavka, a čije bi eventualno prisustvo moglo da ugrozi zdravlje druge djece u slučaju zaražavanja. Takođe, Zakonodavac se nije bavio potrebama roditelja i djece u slučaju operativnog zahvata, potrebom povlačenja djeteta iz kolektiva radi obavljanja preoperativnih kontrola i nalaza, s obzirom da svako dijete za operaciju mora biti potpuno zdravo, kao ni postoperativnim periodom koje dijete treba da provede kod kuće pod roditeljskom pažnjom i brigom. U tom smislu, Zakonodavac je bolovanje dozvolio roditelju samo u slučaju bolničkog liječenja djeteta (u pratnji djeteta) sve dok dijete leži u bolnici, ne uvažavajući pre i postoperativni period.

Apsurdnost domaćeg zakonskog rješenja u praksi dodatno pojačava i obaveza roditelja da otvoreno bolovanje po osnovu njege djeteta moraju zatvoriti zaključno sa petkom kako se neradni dani (subota i nedelja) ne bi brojali u odobrenih 15 dana na godišnjem nivou, te bolovanje po potrebi opet otvoriti od narednog ponedeljka.

Naknada plate za vrijeme bolovanja određuje se u iznosu od najmanje 70% od osnova za obračun plate (neto plata koju bi radnik ostvario da je bio na rad), te iz svega navedenog proizilazi da radnik/roditelj ne samo da ima smanjenu platu po osnovu bolovanja za potrebu njege djeteta, nego mu je dato bolovanje i vremenski ograničeno u toku kalendarske godine na 15/7 dana.

Naime, Zakon Republike Srbije koji reguliše ovu oblast propisuje za svaki pojedinačni slučaj bolesti djeteta pravo na bolovanje roditelju u trajanju od 15 dana za dijete mlađe od sedam godina, i sedam dana ako je riječ o djetetu starijem od sedam godina. U svim situacijama cijeni se pojedinačan slučaj bolesti što ima izuzetnu važnost za djecu vrtićke uzrasti naročito u periodu od 1. septembra do 1. juna kao periodu povećane mogućnosti oboljevanja i zaražavanja.

Uporedbom ova dva sistema utvrđena je sličnost zakonskih rješenja u pogledu perioda bolovanja (petnaest dana, sedam dana, kao i četiri mjeseca u slučaju teškog oboljevanja djeteta) sa enormnom razlikom obzirom da se u domaćoj regulativi dani bolovanja zbrajaju na godišnjem nivou, a u Republici Srbiji dozvoljeni dani se odnose na svaku pojedinačnu bolest. Nesumnjivo je da bi ovakavo striktno zakonsko rješenje moglo dovesti do zlupotrebe instituta „bolovanja“ u smislu prekomjernog korištenja istog, ali bi za spriječavanje navedenog bilo dovoljno dokazivanje bolesti djeteta na osnovu pedijatrijskog nalaza prilikom otvaranja bolovanja roditelja kod porodičnog ljekara.

Kada je ova oblast u pitanju, Republika Hrvatska je imala više empatije te dozvolila roditeljima odsustvo sa rada u stanjima ovih potreba čak do 60 dana kada se radi o djetetu starosti sedam godina (ili 40 dana djetetu starijem od sedam godina) za svaku utvrđenu bolest.

Na osnovu svega navedenog ustanovljeno je naprijed navedeno mišljenje da se djeca u Republici Srpskoj nalaze u najnezavidnijem položaju u slučaju oboljevanja sa ograničenim mogućnostima prisustva roditelja i pružanja dužne roditeljske pažnje i njege u navedenim situacijama.

S tim u vezi, idealno (ali utopijsko) rješenje navedene problematike bi bilo odobravanje bolovanja roditelju djeteta na osnovu pedijatrskog nalaza kod porodičnog ljekara sve dok postoji potreba za istim što u konkretnom slučaju bi cijenio pedijatar na osnovu pregleda djeteta.