Peti dan agonije: Nema rudara, nema ni informacija

Peti je dan potrage za rudarom Asimom Šehanovićem, prvim kopačem Rudnika Mramor, koji je, ostao zatrpan na 170 metara dubine u rudniku nakon obrušavanja velikih količina zemlje.

Iako su na terenu čete za spašavanje, rezultata još nema, a nema ni informacija za javnost, s obzirom na to da je proces informisanja na sebe preuzela Uprava rudnika. Osim jednog saopštenja kojeg su prethodnih dana izdali za medije, više nije bilo oglašavanja, a izostali su i odgovori na pitanja koja je uputila redakcija Tuzlanski.ba.

U ranijem saopštenju su naveli da su “sve aktivnosti usmjerene na to da se na siguran način uz maksimalne napore što prije dođe do komorata” dodavši da će dostavljati informacije o bilo kakvim promjenama ili saznanjima.

Ranije je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata radnika rudnika Kreka kazao da su i pripadnici čete za spasavanje u teškoj poziciji te da se mora paziti da ne dođe do povrede drugih rudara.

Agonija je ovo koja traje, ali i otvara brojna druga pitanja na koja odgovore mogu dati samo nadležni. Zašto se godinama unazad ne ulaže u rudnike, ne obnavlja oprema i ne poboljšavaju uslovi rada onih koji svakog dana na posao idu ne znajući šta ih čeka.

Prema podacima do kojih je došao Tuzlanski.ba, u Bosni i Hercegovini je živote na radnom mjestu izgubilo oko šest stotina rudara.

Najveća rudarska nesreća dogodila se 26. augusta 1990. godine u jami Rudnika “Dobrnja Jug” u Mramoru kod Tuzle.

Tada je, nekoliko sati iza ponoći, u strašnoj eksploziji, čiji uzrok još uvijek nije do kraja razriješen, poginulo je 180 rudara, najmlađe smjene ovog rudnika.