Dragica iz Tuzle za UNU: U avgustu 1993. godine rodila zdrave blizance, sutradan joj rekli da su umrli

Dragica Plautz iz Tuzle ne zaboravlja taj peti avgust 1993 godine,kada je na svijet donjela blizance - dva sina.

"Ja sam najsretnija majka na svijetu bila, zadojila sam svoju djecu. Ja ne znam, evo imam tri ćerke i svako dijete koje rodim, rodim gladno i donesu mi da ga podojim. Tako sam i svoja dva sina, započinje razgovor Dragica za UNU. 

U tim ratnim godinama porodilje su nakon nekoliko sati puštane kući, ako se osjeća dobro. Tako je bilo sa Dragicom. Međutim dok je čekala djecu sa otpusnim listama izašla je medicinska sestra.

"Doktorica Nisveta Alispahić je rekla pošto su moja djeca blizanci, da moraju sat do dva u inkubator. Normalno da sam se uplašila. Želila sam svim silama da imam sina i Bog mi je dao dva" objašnjava Dragica.

 Samo 24 sata nakon izlaska iz bolnice, dobija informaciju da su njeni sinovi preminuli.

"Ja sam onako u spavaćici i bosih nogu možda petnaestak minuta daleko mi je bolnica od kuće, otišla sam u bolnicu gdje nemam pravo da ih vidim, gdje nemam pravo da ih sahranim, prisila su me samo da platim deset maraka. Tražila sam, molila sam da ih vidim i kao Nisveta Alispahić je poručila pošto su djeca rođena u toj bolnici a nisu ni sekunde napustila, da ja iako sam majka gubim sva prava" prisjeća se Dragica.

Sva vrata za Dragicu su bila zatvorena. Tada je shvatila šta piše u otpusnim listama.

"Na kojim je već stajalo, petog osmog poslije ponoći ulazim u bolnicu, petog osmog u devet izlazim iz bolnice sa otpusnim listama na kojima stoji da će jedno moje dijete u 18 i 15 popodne umrijeti a drugo u 20 i 20 minuta", govori Dragica.

 Sa tada dvije ćerke i ranjenim mužem Dragica odlazi u Njemačku. U međuvremenu je dobila još jednu ćerku. Nakon 16 godina vraća se u Tuzlu, ali sa istim ciljem, da nađe svoje sinove. Prva odrednica, matični ured gdje ide da provjeri da li postoje rodni listovi njenih sinova.

"Moja djeca upisana u matične knjige, moja djeca imaju imena. Ja to ništa nisam znala. Odem kući, vratim se sutradan ponovo tamo i ja kažem sjećate li se ja sam juče bila. Kaže mi žena da da sjećam se. Vi ste meni dali rodne listove moje djece. Kaže da. A gdje su ta djeca?" pita se Dragica.

Ovo pitanje Dragica i danas postavlja, postavljala je i institucijama koje su vodile istragu ali taj predmet je kako tvrdi odjednom nestao.
 

Priča će biti nastavljena, od UKC Tuzla odgovore na pitanja o svemu nismo dobili.