Armija nezaposlenih u BiH se sprema za proslavu Praznika rada

U zemlji pritisnutoj teškom ekonomskom situacijom i najblaže rečeno nezavidnom položaju radnika, obilježavanje 1.maja sve više se svodi samo na roštilj i slavlje u prirodi.

O istoriji ovog praznika, pak, i radničkoj borbi koje u BiH već odavno nema, sve manje se zna. Šta je za nas 1.maj i kakva je uloga Sindikata?

Više od 60 hiljada nezaposlih u Republici Srpksoj, skoro pet puta više u Federaciji BiH. Samo u Srpskoj, od 290 hiljada zaposlenih, 60 odsto ih prima platu manju od prosječne, dok potrošačka korpa za to vrijeme iznosi 3.000 maraka. Takvi podaci, teško da su za roštilja i uživanja. Možda bi, ipak, trebalo da se slavi:

"...pokretima širokih radničkih masa da iskazuju svoje potrebe a njihovi predvodnici treba da budu sindikalni lider i svakako bez nasilja, u skladu sa zakonom, da ukažu na sve slabosti, da se ne može raditi dnevno 16 sati dnevno, da ukažu na slabosti da na tempepraturi 38-40 stepeni radnici ne mogu raditi na građevini jer to ugrožava njihovo zdravlje i svakako u najširem smislu riječi da ukažu na probleme malih plata toga sloja", kaže sociolog Duško Vejnović.

Siromaštvo i socijalna nepravda koja je pristuna u BiH, ugrožavaju stabilnost svih. Ipak, bez razvijene kolektivne svijesti teško da se nešto može promijeniti, smatraju stručnjaci. S druge strane, od Sindikata uglavnom dobiju samo "narativnu" borbu.

"To nam je glavni zahtjev, novi sistem plata u Republici Srpskoj, koji bi bio i za radnike i za državu i smanjila bi se siva ekonomija na taj način, ne bi bilo plata u kovertama na koje se ne plaćaju porezi i doprinosi, bile bi veće plate, bilo bi normalno za PIO da vi nemate 750 maraka platu i da vam se to računa za sutra za prosjek vaše penzije", poručio je Danko Ružičić, predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće RS.

Njemačka i Francuska, primjeri su zemalja, gdje se u posljednje vrijeme vidi energičnost sindikata, ali i radnika u borbi za svoja prava.

"Sindikati moraju biti istrajni da se bore za radnička prava tog srednjeg sloja, kojeg je sve manje i koji se sve manje spominje u javnom diskursu. Ja neću baš da kažem da se oni ne bore ali u većoj mjeri koncesije daju struktrurama moći", kaže Vujnović.

Srednji sloj u BiH posljednjih godina možda i jeste dobio nešto bolje uslove, ali ne zahvaljujući svojoj borbi, već zbog jednog drugog fenomena - velikog odliva radne snage. Ovo bi trebalo da bude alarm za poslodavce da podignu plate i obezbijede bolje uslove radnicima, što još ni izbliza nije dovoljno.