Suđenje Džombiću: Kredit podržan zbog opšteg društvenog značaja zvorničkih kompanija

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić izjavio je u Okružnom sudu u Banjaluci da su gotovo sve Vlade, čiji je bio član, podržavale kompaniju "Alumina", te da je upitno kako bi ta firma danas funkcionisala da nije bilo te podrške.

Đokić je saslušan kao svjedok odbrane na suđenju bivšem premijeru RS Aleksandru Džombiću, optuženom za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je vršio pritisak i uticao na članove kreditnog odbora Investiciono-razvojne banke RS da preduzeću "Energolinija" dodjele kredit u iznosu od 19,4 miliona maraka, iako je znao da je ta firma prezadužena. Kredit je isplaćen 31. maja 2012. i u optužnici se navodi da je oko 10,6 miliona upotrebljeno za investiciju za koju su sredstva tražena (izgradnja kotla), dok je ostatak iznesen iz Bosne i Hercegovine.

Hraniteljica Zvornika i regije

Kao ministar rada i boračko invalidske zaštite RS Đokić je bio član Vlade RS koja je u januaru 2012. donijela zaključak kojim je Investiciono-razvojnoj banci RS naloženo da ponovo razmotri "Energolinijin" zahtjev za dobijanje kredita, nakon što je takozvani "mali kreditni odbor" IRB RS u novembru 2011. godine odbio takav zahtjev.

Đokić je tokom svjedočenja rekao da se ne sjeća detelja iz tog zaključka, ali je istakao da nekadašnji "Birač", odnosno sve firme koje su nastale iz tog sistema poput "Alumine", imaju ogroman značaj za Republiku Srpsku, nazivajući ih "hraniteljicom Zvornika i regije".

"To preduzeće je jedan od nosilaca privrednog života Republike Srpske. Sigurno je najuspješnija firma u RS, koja ima 300 miliona maraka izvoza na godišnjem nivou. Teško je zamisliti kako bi Zvornik i okolne opštine uopšte funkcionisale bez tog privrednog društva", istakao je Đokić.

Prestanak rada "Energolinije" negativno bi uticao na cijeli sistem

On kaže da su firme poput "Alumine", "Energolinije", "Alusila" i drugih međusobno povezane i da jedne bez drugih ne mogu da funkcionišu. Poznato mu je da je kredit tražen za potrebe rekonstrukcije kotla i prelaska na drugi energent.

"Tim kreditom su se podržavale i druge firme, ne samo "Energolinija". A ukoliko bi ona prestala s radom to bi se negativno odrazilo na cijeli sistem, pa i na "Boksit" iz Milića, kao i veliki broj firmi koje su direktno ili indirektno povezane sa funkcionisanjem "Alumine", rekao je Đokić.

On je istakao da je finansijski efekat tog kredita značajan, ali da je za Vladu RS prioritet bio opšti društveni značaj zvorničkih kompanija, što je možda i preovladalo kod donošenja odluke da se taj kredit podrži.

Na pitanja tužioca Radenka Jankovića ministar energetike i rudarstva je rekao da mu nije poznato da je "Energoliniji" prethodno odbijen zahtjev za kredit, ali kaže da je znao da je ta firma imala određenih poteškoća i problema na tržištu. Nije znao ni detalja oko korištenja kredita, a na pitanje ko će vratiti isplaćeni kredit istakao je da "postoji stečajna masa".

Kovačević: Bili smo posvećeni rješavanju problema

Željko Kovačević, je kao tadašnji ministar energetike i rudarstva RS po službenoj dužnosti bio i član kreditnog odbora IRB RS koji je donosio odluke o kreditu. Međutim, on kaže da nije direktno učestvovao u odluci da se "Energoliniji" dodijeli sporni kredit, ali da je kroz sjednice Vlade RS i druge aktivnosti bio uključen u rješevanje tadašnjih problema "Alumine".

On je takođe u sudnici pojašnjavao koliko veliki značaj ta firma ima za Republiku Srpsku i cijeli zvornički kraj, naglašavajući da je Vlada RS bila posvećena rješavanju problema s kojima se ta firma susretala. Naglasio je da su u to vrijeme i radnici "stiskali" Vladu RS kako bi riješila problem njihove egzistencije. Pojašnjava da su stalno održavani sastanci s radnicima, načelnicima opština, drugih firmi, litvanskim vlasnicima da se nađu odgovarajuća rješenja za kompaniju, jer su tehnološki procesi zahtjevali ulaganja.

"Kada su Litvanci napustili "Birač", to se moralo održati. Da nije bilo angažmana svih faktora u RS, danas ne bi bilo "Alumine". Tada smo uspjeli da očuvamo proizvodnju, koja je zahtjevala razvoj, novu tehnologiju, nove proizvode. To što smo tada uradili dovelo je do toga da je "Alumina" sada prepoznatljiva u Evropi i svijetu", rekao je Kovačević.

Više puta je isticao kako je Džombić, kao premijer, 24 časa dnevno bio posvećen rješavanju problema, te da je uvažavao stav svakog ministra. Pojasnio je i da kreditni odbor imao slučajeva da je odobravao manji ili veći kredit od traženog, te da njihova odluka nije bila vezana predlogom malog kreditnog odbora.

"Hipotetički ako nekome damo kredit od 100.000 KM, a nismo riješili postojeći problem, onda je to veći problem. Opšta klima u Vladi RS je bila da se taj kredit dodjeli", rekao je Kovačević.

Da li je kredit namjenski potrošen?

Na pitanje tužioca Kovačević nije mogao da se sjeti zašto je mali kreditni odbor prvo odbio "Energolinijin" zahtjev za kredit (prezaduženost, op.a). Tužilac je ukazao i da je "Energolinija" novi zahtjev podnijela 18. januara 2012. godine, a da je Vlada RS samo dva dana kasnije IRB-u poslala dopis u kojem se traži ponovno razmatranje pitajući svjedoka zar to nije isuviše kratak period da se sve detaljno razmotri.

Kovačević je odgovorio da u to vrijeme iz Vlade RS nisu izlazili radnici, načelnik opštine, direktor "Boksita" i svi drugi koji su od toga zavisili, navodeći da je tim kreditom izbjegnuta katastrofa.

Na pitanje tužioca Kovačević nije znao koliki iznos je predložio mali kreditni odbor (6,2 miliona), niti su mi bili poznati detalji oko vraćanja kredita, naglašavajući da je najbitnije da je "Alumina" očuvana.

Kovačević nije znao da odgovori da li je kredit namjenski potrošen:

"Mislim da jeste..."

Konačnu odluku donosi EIB

U sudnici je ponovo saslušan Nikica Vranješ, nekadašnji v.d. direktor Sektora za plasmane IRB RS. Na pitanja odbrane pojasnio je da je za svaki kredit iz sredstava Evropske investicione banke (EIB) potrebna njihova preliminarna suglasnost.

Sva dokumentacija se, kako kaže, šalje EIB-u. Kada se donese konačna odluka opet je potrebno da EIB odobri dodjelu kredita, bez obzira na odluku malog ili velikog kreditnog odbora.

"Ako veliki kreditni odbor donese odluku, a EIB kaže ne, taj kredit se ne može plasirati. Ni odluke malog kreditnog odbora nisu konačne i tu je potrebno odobrenje EIB", rekao je Vranješ.

Tužilac ga je potom upitao da li je veliki kreditni odbor ikada donio neku odluku koju je EIB potom odbio, Vranješ je rekao da nije.

"Ne sjećam se da su ikada odbili odluku velikog kreditnog odbora"