Crvene linije: Da li su mediji preuzeli ulogu dželata?

Priče iz školskih klupa više nisu pune uspomena i nostalgije. Posljednjih mjesec dana priče iz škola su pune nasilja, a epilog slučaja u Trsteniku umalo je doveo do tragedije.

Nesreća je spriječena, ali se postavlja pitanje gdje su crvene linije u izvještavanju o slučajevima gdje su glavni akteri maloljetnici?

Nastavnike je izmaknuta stolica izvukla na ulice - o koloni prosvjetara i incidentu u Trsteniku izvještavao je cijeli region.

A u epilogu nasilja, umalo tragedija. Isključeni učenik pokušao se ubiti. Prema Kodeksu novinara u slučaju "Trstenik" prekršena je dužna novinarska pažnja i došlo je do ugrožavanja privatnosti.

„Trstenik nije Njujork, pa da vi sada ne možete da identifikujete o kojim ljudima je riječ. Ovdje su svi koji su uključeni u incident učinjeni prepoznatljivim, a time je i prekršena njihova privatnost. Nije dovoljno da blurujete lice i stavite inicijale - zna se o kome se radi“, ističe generalna sekretarka NUNS-a Tamara Filipović Stevanović.

„Mediji preuzimaju ulogu onoga što su u ne tako davnoj prošlosti bili dželati. Ono što su nekada bile javne egzekucije i mučenja - to se više ne radi na trgovima i pomoću sprava, to se sad radi preko medija“, smatra sociolog Andrej Kubiček.

Ipak, prema riječima sociologa, bez pritiska medija mnoge muke građana ne bi bile riješene, jer problem leži u neispravnom sistemu i zataškavanju.

„Da nije bilo tog snimka ni mi, ni roditelji te djece ne bi zaista znali šta se zapravo dešava. To je nešto što je dio naše stvarnosti, a što je skriveno od očiju javnosti. S te strane je uticaj medija bio pozitivan, da se to prikaže, ma koliko to bilo teško -a bilo je“, kaže Kubiček.

U NUNS-u navode da na kršenje novinarskog kodeksa niko ne reaguje, niti bilo ko dobija sankcije za napisanu ili izgovorenu laž, niti za nasilje koje se emituje u prajm tajmu.

Ipak, objašnjavaju da u delikatnim slučajevima poput tog u Trsteniku treba izvještavati fenomenološki.

„Bez ulaženja u pojedinačni slučaj, u privatnost, školu ili profesora. Može da se kaže da se desio incident tu i tu, bez navođenja inicijala, škole ili osoba. Može da se izvještava bez da se povrijede ljudi ili da se prekrši njihova privatnost“, objašnjava za UNU Filipović-Stevanović.

I dok mnogi čekaju kraj polugodišta kako bi se saznale nove mjere za prevenciju nasilja u školama, sagovornici zaključuju da postoje jasne smjernice za izvještavanje u delikatnim situacijama, naročito kada su u njih uključeni maloljetnici.

Pa prije svakog sna o velikim klikbejtovima i "šeru", valja razmisliti i o posljedicama.