Umičević u Unakrsno o minimalcu: Svađamo se sa sindikatom, a Vlada ne radi svoj posao

Ovako je svake godine, poslodavci se svađaju sa sindikatom, sindikat sa poslodavcima i onda Vlada presudi i kaže biće onako kako mi kažemo. Zato mislim da sa sindikatom moramo ići zajedno prema Vladi i da ne smijemo biti isključivi prema pregovorima, poručio je Marinko Umičević, predsjednik IO Udruženja tekstila, kože i obuće RS i direktor Fabrike obuće „Bema“, gostujući u emisiji Unakrsno na UNA TV.

Nakon što je predsjednik Republike Srpske najavio da će predložiti Vladi, sindikatu i poslodavcima da minimalna plata bude 1.050 KM i da će se pred Novu godinu utvrditi nivo minimalne plate, reakcije se ne stišavaju, a dogovora još nema. 

„Ne kažem da je prijedlog Predsjednika zlonamjeran, mislim da je imao dobre namjere, mi i treba da težimo toj plati i da nam to bude neki cilj u budućnosti, međutim, mislim da Vlada ne radi svoj posao. Imamo Poresku upravu, pa hajde da vidimo ko su ti ljudi koji imaju 700 KM platu. Kažu 70.000 ljudi prima najnižu platu, pa ko su ti ljudi, nisu ludi da rade za te pare. Danas se radnici plaćaju suvim zlatom. Dakle, mi moramo da razgovaramo u budućnosti, tu mora mnogo pretpostavki da se napravi da bismo došli do te minimalne plate“, rekao je Umičević. 

Predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti RS Goran Savanović, poručio je da je trenutna faza socijalnog dijaloga ispod normalne.

„Svako brani svoje stavove. Sadašnje rukovodstvo Unije udruženja poslodavaca nisu realni ljudi, a nisu realni ni ekonomisti ni poslodavci i mislim da ne žele ništa da se dogovore“, kazao je Savanović.

Nema lakog rješenja, moraju se stvoriti uslovi da bi radnicima bilo bolje, smatra dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Marko Đogo. Prema njegovim riječima, poslodavci i sindikat se ne mogu dogovoriti o minimalnoj plati jer su njihovi interesi sukobljeni.

„Jedini način da se to izvede je da se dogovore na teret trećeg učesnika u ovoj diskusiji, a to je javni sektor i država. Da imamo mnogo manji javni sektor, da imamo manju državu onda bi više ostalo poslodavcima koji bi mogli više da daju radnicima. Tu se država na neki način izvlači time što kroz minimalnu platu arbitrira između dva sektora, na neki način izbjegavajući vlastito učešće u jednoj raspodjeli. Vlada se ne odriče svog dijela kolača, nego ostatak pusti da se poslodavci i sindikat oko njega bore, a zapravo je ona ta koja može smanjiti svoj dio kolača i povećati dio koji će ostati radnicima prije svega u realnom sektoru“, poručio je Đogo.

Rješenja i prostora za pregovore ima, ali je neophodno da sve tri strane, i sindikat i poslodavci i Vlada, razgovaraju.

„Zato imamo to tripartitno tijelo Ekonomsko-socijalni savjet koji nažalost u zadnje dvije sjednice ne funkcioniše, a neophodno je da radi i ima prostora. Prošle godine prijavljena neto dobit bila je oko četiri milijarde maraka, podaci su Poreske uprave. Ako je ovolika dobit realizovana, zar nema nigdje prostora da se iz ove dobiti izdvoje sredstava za povećanje plata. Međutim, nažalost, dio ove dobiti odlazi na sivu ekonomiju. Dio poslodavca krade svoju državu, nauštrb svojih ličnih zarada. Država je ta koja mora da stegne omču nesavjesnim poslodavcima“, smatra Savanović.

UNAKRSNO opet aktuelno: Zašto nema dogovora o minimalcu?

Međutim, takav zvaničan podatak Poreske uprave ne može odgovarati realnosti, tvrdi Đogo.

„Uzmite u obzir da je budžet Srpske oko 5 milijardi, da je GDP oko 13 milijardi, dakle nemoguće da od toga 4 milijarde pripadne poslodavcima. Postoji taj problem isplate plata u kovertama. Isplata plata u kovertama je skoro u potpunosti zakonito rješenje koje je ova država kreirala nedovoljno rečenim politikama“, podvukao je Đogo.