UNA vremeplov: Marakanaco, najveća brazilska tragedija

Datum 16. jul 1950. godine zauvijek će crnim slovima ostati upisan u istoriju brazilskog fudbala.

Tog dana se, naime, dogodio čuveni Marakanaco, najveća tragedija Karioka koji su pred 205.000 navijača izgubili od Urugvaja sa 1:2 i tako ostali bez već "upisane" titule svjetskog prvaka.

Bio je to prvi poslijeratni Mundijal. FIFA je odlučila da ga iz Evrope izmjesti u Južnu Ameriku, koja je bila manje razorena ratnim dešavanjima.

Brazilci su u tom periodu hvatali zalet, igrali najljepši fudbal, uvijek na gol više, imali strastvene navijače... Sve to je kumovalo odluci da dobiju organizaciju smotre.

Prvu grupu su prošli uz manje probleme, a u drugoj, u kojoj se odlučivalo o prvaku, naprosto su pregazili Švedsku (7:1) i Španiju (6:1). Uoči završne bitke sa Urugvajom računica je bila jasna - pobjeda ili remi vode Brazil na krov svijeta.

U uvertiri finala kreirana je nezapamćena euforija. Sportski listovi su na dan meča objavili naslovnice na kojima su pozdravljali svoje junake kao nove prvake. Organizovan je karneval. Napravljene su 22 zlatne medalje sa imenima reprezentativaca. A gradonačelnik Rio de Žaneira Anhelo Mendeš de Moraeš je održao sljedeći govor:

" Vi, igrači, koje će milioni sunarodnika za nekoliko sati pozdraviti kao šampione. Vi, koji nemate dostojnog rivala u cijeloj hemisferi. Vi, koji ćete nadjačati svakog protivnika. Vi, kojima salutiram kao pobjednicima".

Ovakvo potcjenjivanje Urusa izazvalo je reakciju. Kapiten Obdulio Varela kupio je više primjeraka novina O Mundo koje su na naslovnici objavile fotku Brazilaca uz naslov: Ovo su svjetski šampioni. Poredao ih je na pod svlačionice i poručio saigračima da ih ispljuju i uriniraju po njima.

A nakon što je selektor Huan Lopez održao govor i zaključio da je jedina šansa autsajdera primjena defanzivne taktike, Varela je sačekao da on izađe iz prostorije te potom održao novi govor:

"Huansito je dobar čovjek, ali danas nema pravo. Ako se budemo branili, proći ćemo kao Švedska ili Španija. Nećemo se uplašiti, ni rivala ni navijača. Momci, autsajderi ne igraju fudbal. Neka šou počne", bila je "jaka" poruka kapitena koja je, prema kasnijem priznanju igrača, bila ključna za epilog.

On se, pak, nije dao naslutiti nakon što je Friaka doveo domaće u vođstvo u 47. minutu, izazvavši delirijum među rekordnim brojem fanova. No, ubrzo je proradio inat Urugvajaca koji su preko Huana Skjafina i Alsidesa Điđe stigli do preokreta, pobjede i druge krune planetarnih vladara.

Na "Marakani" je zavladao muk. Među više od 200.000 navijača "čula" se traumatična tišina. Dva čovjeka su izvršila samoubistvo na stadionu, a ona su se dešavala i danima poslije. Četiri reprezentativca nikad se nisu vratila u nacionalni tim. Pomenute medalje su nestale bez traga, šampionska himna nikada nije izvedena...

Marakanaco je, bez dileme, obilježio četvrto Svjetsko prvenstvo. Pa ipak, nije samo finale bilo vrijedno pomena.

Jugoslavija se, nakon dva propuštena turnira, vratila među elitu i bila jedina zemlja iz Istočne Evrope. Plavi su u kvalifikacijama dva puta porazili Izraelce, potom u dva navrata remizirali sa Francuzima, te su sa Trikolorima morali da igraju majstoricu. Na koncu su slavili u Firenci 3:2 poslije produžetka i tako izvadili vizu za Brazil.

Tamo su deklasirali Švajcarce (3:0) i Meksikance (4:1), te im je u okršaju sa Kariokama bio dovoljan samo bod za prolaz u finalnu grupu. Četu Milorada Arsenijevića pred veliki boj zadesio je peh - jedan od najjačih aduta Rajko Mitić je na putu od svlačionice do terena udario glavom u metalnu konstrukciju i zadobio duboku posjekotinu.

On je ostao u svlačionicu dok mu ljekari nisu sanirali ranu, u igru je ušao u 20. minutu, ali tada je favorit već vodio golom najboljeg strijelca SP, Ademira. Do kraja susreta je i Zizinjo pogodio metu za feštu 140.000 navijača na tribina.

Na smotri su, pored pomenutog Mitića, nastupili i Srđan Mrkušić, Vladimir Beara, Ivan Horvat, Branko Stanković, Božo Broketa, Ratko Čolić, Željko Čajkovski Predrag Đajić, Miodrag Jovanović, Bela Palfi, Kosta Tomašević, Stjepan Bobek, Zlatko Čajkovski, Bernard Vukas, Tihomir Ognjanov, Prvoslav Mihajlović, Aleksandar Atanacković, Vladimir Firm.

Treba dodati i da su Indijci propustili priliku da debituju pošto FIFA nije dozvolila njenim fudbalerima da igraju bez kopački, bosonogi!

Italijani, dvostruki uzastopni prvaci, šokantno su poraženi od Švedske i tako ostali bez prilike za het-trik.

Ni Zapadna ni Istočna Njemačka nisu imale dozvolu za nastup, baš kao ni Japan.

Za kraj, neizostavna je i engleska bruka. Reprezentativcima iz kolijevke fudbala godinama je bilo ispod časti da se takmiče sa drugim nacijama. A kada su se vratili među "svijet", pobijedili su Čile, te šokantno izgubili od Sjedinjenih Država. Rezultat je glasio 0:1, za šta je vezana i čuvena anegdota po kojoj je jedan novinar dobio otkaz jer je na teleksu otkucao rezultat 10:1, smatrajući poraz nemogućim. Potom je uslijedio i nesupjeh protiv Španije, za debakl i neslavan povratak na Ostrvo.

Top 10 u Brazilu: Urugvaj, Brazil, Švedska, Španija, Jugoslavija, Švajcarska, Italija, Engleska, Čile, Sjedinjene Države.