Katar nakon Mundijala

Dok je Mundijal trajao, malo ko je i dalje spominjao sve kontroverze koje su mu prethodile – optužbe na račun domaćina oko podmićivanja da bi organizaciju uopšte dobili, više od 200 milijardi potrošenih evra, kao i kršenja ljudskih prava hiljada radnika migranata bez kojih prvenstva vjerovatno ne bi ni bilo.

Na kraju, Katar je dobio globalnu pažnju koju je tražio i skupo platio, a pitanje je hoće li se mrlje u organizaciji uopšte pamtiti.

Netom prije nego što će podići najvažniji pehar u karijeri, na Lea Messija stavljen je crni bišt, tradicionalni plašt bogatih Katarana, da bi, kako je objašnjeno, prva arapska zemlja organizator Mundijala svijetu pokazala bogatstvo kulture i izvornost njihovih vrijednosti.

Scenarij finala za domaćine je bio savršen, a problemi s ljudskim pravima u zemlji gotovo zaboravljeni, na njih je podsjetio tek jedan australijski komičar obučen ispred stadiona kao sjevernokorejski vođa.

"Ako FIFA može održati turnir u autokratskoj zemlji poput Katara – Sjeverna Koreja je sljedeće logično rješenje. Ne bi bilo problema s radnom snagom jer se niko od radnika u Sjevernoj Koreji nikada ne žali. Takođe, kod nas nema ni LGBT osoba", kaže Howard X, imitator Kim Jong Una.

Malo ko nakon svega pamti da su na prvenstvu bile neprihvatljive kapetanske trake u duginim bojama, kao podrška LGBT osobama kojima u Kataru prijeti i zatvor, kao i kršenja ljudskim prava desetina hiljada migranata koji su gradili stadione i hotele, pri čemu je i sam organizator priznao da ih je više stotina pri tome umrlo. A mnogi do danas nisu primili teškom mukom zarađeni novac.

"Tih radnika nema malo, nego ih je previše. Riječ je o hiljadama, čak i stotinama hiljada. Stoga zahtijevamo od predsjednika FIFA-e da plati novac koji im se duguje", kaže Rameshwar Nepal, izvršni direktor Udruženja za zaštitu ljudskih prava radnika.

Teško je povjerovati da u zemlji koja je potrošila više od 200 milijardi evra na organizaciju radnici još nisu plaćeni. A iz FIFA-e, kojoj će od Mundijala ići 7,5 milijardi dolara prihoda, zamjerke domaćinima mahom zanemaruju.

"Svako ima svoje probleme. Navijači samo žele provesti 90 minuta ili 120 minuta s penalima, a da ne moraju razmišljati ni o čemu drugom. Samo uživati u malom trenutku zadovoljstva, radosti i emocija", tvrdi Gianni Infatino, predsjednik FIFA-e.

Nakon svega, Doha i njeni stadioni ostaju sablasno prazni, ali zato fudbalski moćnici punih džepova.

Navijačima ostaju uspomene s terena, a o problemima izvan njih i svakodnevnici u koju se Katar vraća malo ko će sutra razmišljati.