Istražili smo: Šta je likvidnije, novac, nekretnine ili zlato?

Portal UNA je pitao šta je likvidnije kada je u pitanju štednja, zlato, nekretnine ili, novac?

Mirsad Isaković, financijski stručnjak i univerzitetski profesor za portal UNA kaže da samo dio našeg novca u pravilu je u evropskoj valuti, posebno štednja građana. Isto vrijedi, kako ističe, i za onu štednju građana koju mnogi drže ”u čarapi” iako je sredstvo plaćanja u BiH konvertibilna marka.

Sve popularniji alternativni oblici štednje

Kaže da su sve popularniji alternativni oblici štednje i zaštite od inflacije kao što je investicijsko zlato (zlatne poluge i zlatnici).

“Veliki broj štediša napušta fiat valute (valuta bez pokrića) poput eura u potrazi za oblicima štednje koji su otporni na inflaciju i nude mogućnost ostvarivanja prinosa. U BiH je krajem prošle godine izršena prodaja zlata, nešto više od jedne tone, s obrazloženjem da zlato nije ‘kamatozno’, a dobivena devizna sredstva donose kamatu od dva posto. Zbog toga imam potrebu uporediti štednju u eurima sa štednjom u zlatu kako bismo dobili cjelovitu sliku o tome koji je oblik imovine pogodniji za dugoročno zadržavanje vrijednosti. 

Sagledavajući realno stanje, možemo konstatovati da su oba oblika vrlo likvidna plaćanja, ali i da je euro, ipak, likvidniji, jer se radi o službenoj valuti te ga je odmah moguće zamijeniti  za proizvode i usluge. Zlatnike i zlatne poluge je prvo potrebno zamijeniti za gotovinu kod trgovca. Zbog tog razloga je manje likvidno od  novca. S druge strane zlato je mnogo likvidnije od drugih oblika imovine kao što su nekretnine ili dionice”, objašnjava Isaković.

Euro ne nudi nikakve prinose

Ističe da, ako uzmemo za primjer nekretnine, prodaja nekretnina može potrajati mjesecima ili čak godinama, a jedini način da se stvari ubrzaju jeste da se cijena značajno spusti, što u principu predstavlja gubitak za vlasnika.

“Ako  tako posmatramo stvari, zlato za štedišu predstavlja zlatnu sredinu jer ga kao oblik štednje nije moguće direktno potrošiti, a opet ne zahtijeva ni pretjerano komplikovan proces zamjene za gotovinu. Euro sam po sebi ne nudi nikakve prinose svojim štedišama. Kamatna stopa na bankovnu štednju u prosjeku iznosi oko 0.02 posto, što nije ni približno dovoljno kako bi se izborili sa inflacijom od 16,8 posto. To znači da držanjem eura u banci postajemo relativno siromašniji u kupovnoj moći. Nagrada za držanje štednje u eurima ili domaćoj valuti je nepostojeća, odnosno radi se o svojevrsnom gubitku”, kaže Isaković.

Cijena zlata kontinuirano raste

S druge strane, dodaje, cijena zlata raste kontinuirano u dugom roku.

“U zadnjih 20 godina cijena zlata  gledano u eurima, kumulativno je narasla više od 420 posto, dok je  prosječni godišnji prinos u zadnjih 15 godina iznosio čak 9,2 posto tako je i zadnjih pet godina cijena zlata porasla za 59,04 posto, a proteklih 365 dana za 10,36 posto”, ističe naš sagovornik.

Objašnjava da, kada je euro zamijenio njemačku marku od koje je nominalno trebao biti duplo jači, a u praksi je bio isti, euro je izgubio 39 posto svoje vrijednosti od kada je uveden do danas odnosno, do početka ove godine.

“To znači da za ono što smo prije 20 godina trebali izdvojiti jedan euro, danas je potrebno izdvojiti 1,61 eura. Ne zaboravimo da i evropska valuta spada u fiat valute (novac bez pokrića) to bi značilo da se iz godine u godinu pretvara sve više u bezvrijedan papir”, dodaje Isaković.

Inflacija u eurozoni obara istorijske rekorde

Ističe da, dok inflacija u eurozoni obara istorijske rekorde, snaga eura u odnosu na američki dolar opada. Evropska centralna banka (ECB) i dalje, barem službeno,  cilja na inflaciju od dva posto, no kada bi zaista iznosila projeciranih dva posto i da eurozona ostane dovoljno dugo, euro bi za 20 godina imao kumulativnu inflaciju od 50 posto, a za 35 godina čak 100 posto, doslovno  vrijedio bi dvostruko manje nego što je to slučaj danas.

“S druge strane, istorijski gledano zlato se dokazalo kao jedan od najboljih instrumenata zaštite od visoke i hiperinflacije kao i svih drugih oblika društvenih i ekonomskih poremećaja. Nije slučajno da velike centralne banke razvijenih ekonomija učestvuju vrlo dinamično na tržištu zlata. Rusija, Indija, Kina, Turska su zadnjih 365 dana znatno povećale svoje zlatne rezerve.

Poznato je da za vrijeme velikih  kriza, cijena zlata obično značajnije raste jer se ulagači okreću žutom plemenitom metalu kao sigurnom utočištu u nesigurnim vremenima. Tokom krize 2008 do 2011. godine, cijena zlata porasla je  za 200 posto, a 2020. godine taj rast je iznosio 30 posto. S obzirom na to, da prema brojnim analitičarima, u narednom periodu nas očekuje globalna recesija bit će zanimljivo vidjeti koliko će euro izgubiti na vrijednosti a kako će reagovati  tržište zlata”, kaže Isaković.

Priča iz Centralne banke BiH o ‘kamatoznosti’ zlata naprosto ne pije vode

S toga Isaković zaključuje da je, obzirom na podatke kojima se raspolaže, rast vrijednosti zlata značajan, te da bi sasvim neracionalno bilo prodavati  zlatne rezerve.

“Posebno s aspekta disperzije imovine, a naročito obrazloženjima da  zlato nije ‘kamatozno’ a vrijednost mu je samo u zadnjih 365 dana porasla za 10,36 posto dok je  kamata na dobijena sredstva za godinu dana najviše dva posto. Dakle, priča iz Centralne banke BiH o ‘kamatoznosti’ zlata naprosto ne pije vode. S druge strane inflacija  kupovnu moć dobijenih sredstava umanjuje za 16,8 posto koliko iznosi u našoj  zemlji, dok inflacija ne može uticat na pad vrijednosti zlatnih rezervi, naprotiv. Gotovo sve zemlje su u proteklom periodu nastojale  uvećati svoje  rezerve u zlatu, od onih najmanjih pa do najvećih. Upravo zbog stabilnosti valute, sve  zemlje su na tržistu bile zainteresovane za kupovinu. Sama Evropska centralna banka sa planiranih 15 posto ukupnih rezervi povećale na 28 posto, odnosno na 504,8 tona. A to  znači da  su u  periodu od 1998. do 2022. godine  zlatne rezerve povećali za nevjerovatnih 133 posto što je  nepobitan dokaz da ECB (Evropska centralna banka) još uvijek svoje povjerenje daje zlatu”, zaključuje Isaković za portal UNA.