Kriza i nepovjerenje klijenata skupo košta banke
Prošla sedmica je pokazala da nismo na pravom putu daljeg rasta tržišta dionicama i da se na tržištu može još puno toga događati.
Mirsad Isaković, univerzitetski profesor i financijski stručnjak za portal UNA tvrdi da i nije baš sve tako crno, jer je protekla sedmica bila dobra što se tiče obaveznica, ali da nije bila baš dobra za dionice koje su se korigovale zbog loših vijesti sa bankarskog tržišta.
Mnogo je razloga za propast nekih američkih i švicarskih banaka
On se osvrnuo na probleme nekih američkih i švicarskih banaka.
„Ovdje se radi o krizi povjerenja klijenata (štediša) u banke, zbog čega krenu povlačiti svoja sredstva. Poznato je da banke nemaju svu imovinu svih svojih štediša u svakom trenutku. Zbog tog veliki odljev sredstava iz banke lako može narušiti njenu ravnotežu. To je jedan od razloga zašto štediša banke treba da uzimanje malo većeg iznosa mora najaviti banci”, kaže Isaković.
Dodaje da banke o kojima se ovih dana govori u negativnom kontekstu su banke koje su izvan eurozone.
„Evropa ima usklađene stavove kada je sigurnost banaka i klijenata u pitanju. Zbog toga i nije narušeno povjerenje u ove banke. Moram reći da i u našoj zemlji ne očekujemo slične događaje. Kada se dešavaju ovakvi događaji, investitori budno paze na ponašanje centralnih banaka koje su do sada pokazale veliki napor da finansijski sistem održe stabilnim. Reakcije su bile usmjerene ka pomaganju finansijskom tržištu što je imalo reakciju povećanja vrijednosti na dioničkim tržištima”, objašnjava Isaković.
Desio se i veliki odliv kapitala
Dodaje da se ovdje postavlja i logično pitanje: „Šta ako počnu padati Centralne banke nekih zemalja, što dosad nismo vidjeli.
“Teoretski je moguće, a obzirom da su neke od vodećih ekonomija u problemima nije suludo takvo razmišljanje. Možda su to samo špekulacije, ali štampanje novca bez pokrića, vrijednosnih papira, državnih dionica i obveznica su kao lijek koji koristite u prevelikim količinama”, ističe Isaković.
Objašnjava i navodi uzroke koji mogu dovesti do toga:
Kao primjer daje Silicon Vally Bank (SVB) i kako se sve to desilo.
„Banka je zabilježila veliki odliv depozita koji rijetko koja banka može izdržati u kratkom roku. Da bi isplatila svoje štediše banka je morala prodavati drugu imovinu u koju je investirala, a to su u ovom slučaju bile dugoročne obveznice. Te obveznice nije vodila tržišnim cijenama te je prilikom prodaje došlo do značajne razlike u postignutoj cijeni, a jedan od rezultata tog je bio i pad vrijednosti dionice te banke. Poslovni model banke bio je rizičan i zbog same činjenice da je pružala usluge samo određenom segmentu tržišta na koje je dosta uticalo i povećanje kamatnih stopa (tehnološki sektor). To je dodatno uzrokovalo odljeve sa računa banaka u obavezničko tržište koje sada nudi puno atraktivnije kamate (prinose) nego ranije. Na kraju je intervenisao FED i to na način da je štedišama pokrio sve depozite što je u znatnoj mjeri smanjilo nesigurnost. Interesantno je da FED stane u zaštitu klijenata ali ne i same banke”, ističe Isaković.
On objašnjava šta su uzroci pada i Credit Suisse banke, te dodaje da je ova banka već duži period imala svoje specifične probleme.
„Događaji koji nisu povezani s njom, poput problema sa Silicon Valley banke, ipak su štediše učinile opreznijim nego inaće. Akcije ove banke su prošle godine izgubile preko 60% svoje kapitalne vrednosti a klijenti su povukli preko 163 milijarde dolara depozita. Okidač je bio prošlosedmični izvještaj koji je otkrio kako je bilo manjkavosti u proteklim izvješćima te banke. Nakon tog je jedan od velikih vlasnika izjavio da ne planira dokapitalizirati banku što je prilično negativno odijeknulo kod njenih štediša, samo vlasnici 17 milijardi američkih dolara vrijednih obveznica su Credit Suisseu obrisani preko noći. Situacija je razriješena tako da je banci pomogla centralna banka sa 100 miljardi CHF, da bi je kasnije i preuzeo UBS po cijeni 3 milijarde CHF koja je znatno niža od tržišne ali i 5,4 miljarde CHF gubitaka”, kaže Isaković.
Banka bila predmet niza međunarodnih istraga
Naglašava da je ova banka posljednjih 20 godina imala jako suspektnu genezu, te je podsjetio na samo neke postupke.
„Banka je bila predmet niza međunarodnih istraga o izbjegavanju poreza a kulminacija je 2014. godine izjašnjavanje o krivici i novčanom kaznom od čak 2,6 milijardi dolara. Evropski, britanski i američki regulatori su ovu banku nedavno kaznili u milionskim iznosu zbog nedotatka ransparentnosti. Zatim, davanje zajmova koje su pronevjerili najviši zvaničnici Mozambika. Nismo zaboravili ni curenje podtaka i njihovim bankovnim računima iz 2016. godine”, objašnjava Isaković.
On je stava da, i pored ovolikih propusta, velika odgovornost je i na regulatorima bankarskog esnafa.
„Sjetimo se krize septembra, 2008 godine i američke investicione banke Lehman Brothers. Poslije tog ništa više nije bilo isto, sigurnost od unutarnji i vanjskih imputa je bila znatno pojačana, da li je tokom godina sigurnost ponovo pala ostaje da se analizira.
Ovo podsjeća na priču: „dok kiša pada zaštitimo se, a čim sunce izađe zaboravimo na kišobran”.
NAPOMENA: Komentarisanje vijesti na portalu UNA.BA je anonimno, a registracija nije poterebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečijeg seksualnog opredjeljenja neće biti objavljeni. Komentari održavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti krivično gonjeni. Kao čitalac prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uvjerenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanje drugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.