Da li je štednja u bankama sigurna i dobra za građane u BiH!?

Skoro jedno stoljeće prošlo je od Prvog međunarodnog kongresa štediša održanog 1924. godine u Italiji.

Cilj je bio očuvanje postojećih resursa materijalnih dobara i novca.

Pod štednjom svakako ne podrazumijevamo samo novac, već i štednju energije, plina, kiseonika, vode, poljoprivrednih proizvoda i drugog.

Financijski i ekonomski stručnjaci u analizi za portal UNA odgovaraju na pitanja koliko je štednja u bankama sigurna, da li je bolje štedjeti u domaćoj valuti, koliko bankarski sektor pomaže ekonomiju i da li je sam sebi svrha, te koja je funkcija entitetskih agencija za bankarstvo kada je u pitanju zaštita građana koji koriste usluge banaka, bilo koje vrste.

Depoziti stanovništva BiH u komercijalnim bankama iznose 14,22 milijarde KM

Mirsad Isaković, univerzitetski profesor i  financijski stručnjak za portal UNA ocjenjuje da u  javnosti često dominira mišljenje da je štednja u banci potpuno sigurna, međutim, on kaže da nas historija uči da to nije uvijek tako.

„Istina je da je štednja u banci daleko najpopularniji oblik štednje u Bosni i Hercegovini što potvrđuje  činjenica da depoziti stanovništva kod  komercijalnih banaka  iznose 14,22 milijarde KM. Štednja  u banci ustaljen je oblik štednje naših građana koji se koristi već dugo, ali u zadnje vrijeme primjećen je trend  sve veće štednje u KM a na štetu deviznih  sredstava, i vrlo interesantna pojava povlačenja novčanih sredstava  s banaka te prebacivanje  tog novca u druge oblike  štednje”, kaže Isaković.

Štednja u domaćoj ili stranoj valuti, šta je sigurnije?

Igor Gavran, ekonomski analitičar za portal UNA ocjenjuje da je i ranije smatrao da nema nikakvog razloga za štednju u stranim valutama u BiH, s obzirom na to da je konvertibilna marka potpuno garantirana deviznom podlogom.

„Jedino što dobivate, ako konvertibilnu marku mijenjate u stranu valutu, da biste štedjeli u eurima, dolarima ili nekoj trećoj valuti, jeste da izgubite novac na konverziji, pa kasnije ponovno kad taj novac trebate upotrijebiti u BiH, ponovno morate platiti proviziju za zamjenu, a u vrijeme kad vrijednost novca toliko pada i kada  su kamate minimalne, mislim da se to, zaista, nikome ne isplati”, objašnjava Gavran.

Banke rade s većinom novca koji građani štede

Analitičari navode  tri razloga za  takve promjene; jedan je, što može doći do problema kod  držanja novca u bankama, jer  leži u takozvanom  frankcionalnom bankarstvu, sistemu koji koriste sve moderne zapadne banke.

Isaković podsjeća da frakcionalno bankarstvo podrazumijeva to da banka drži samo mali dio (eng. fraction) depozita  građana u svojim trezorima, dok većinu njihovog novca plasira dalje kroz kredite i druge financijske instrumente.

"Primjer, ako u banci  držite 10.000 KM, vjerovatno je banka 8.000 vaših KM plasirala na tržište, dok kod sebe  drži samo 2.000 KM. Ako  bi ste kojim slučajem zatražili isplatu svih svojih 10.000 KM, banka bi vam to isplatila, uz prethodnu najavu ali bi taj iznos namirila uzimanjem novca drugih štediša. Takav sistem funkcionira sve dok veći broj štediša ne poželi istovremeno povući svoj novac iz banke, a takvih je situacija u našoj bližoj i daljoj historiji  bilo mnogo. Tada dolazi 'navala na banke' i one jednostavno nemaju dovoljno novca da sve isplate, zbog čega dolazi do njihove propasti ali i ušteđevina mnogih građana", kaže naš sagovornik.

Mnogi misle da takav scenarij danas nije moguć, ali Isaković naglašava da je zbog sve veće nestabilnosti na tržištu takav scenarij ne čini nemogućim.

"Historija nam je pokazuje da banke nisu imune na loše poslovanje. Sjetimo se samo u posljednjih nekoliko  godina, tri banke su likvidirane", podsjeća Isaković za UNU.

On tvrdi da upravo zbog toga svaka država ima određeno osiguranje kojim štedišama osigurava štednju do nekog iznosa.

Može li inflacija „pojesti” štednju

„U Bosni i Hercegovini je  osiguran  depozit  do 50.000 KM. Sama činjenica da svoju štednju  predaju na milost i nemilost, mnoge štediše  stavlja u dilemu od  deponiranja veće količine novca u bankama. Drugi razlog je inflacija  kojoj se  ne nazire kraj i koja značajno  umanjuje vrijednost, odnosno kupovnu moć našeg novca. Za isti  iznos novčanih sredstava moguće je kupiti sve manje usluga i proizvoda, a novac deponiran  na štednim ulozima nije izuzet od toga. Ako uzmemo ponovo 10.000 KM ušteđenih prije  deset godina i stavljenih na  bankovni račun danas vrijede barem 23 posto manje nego tada, naravno ako je vjerovati službenim  brojkama o inflaciji”, kaže Isaković.

Mnogi smatraju da je stvarna inflacija još veća. Zbog toga  držanje veće količine  novca u bankama dugoročno nije isplativo baš zbog inflacije, a to posebno dolazi do izražaja u vremenima poput ovog u kojem se nalazimo kada inflacija probija historijske granice.

Gavran, za portal UNA  ističe da je rizik da građani potpuno ostanu bez štednje u bankama minimalan i praktično ga nema.

„Imali smo u prethodnim godinama slučajeve da banka u potpunosti propadne, kao Pavlović banka, Bobar banka, ali su štediše na kraju, ipak, dobile svoj novac, do onog iznosa koji je osiguran u Agenciji za bankarstvo”, objašnjava Gavran.

Dodaje da rizik koji definitivno postoji u ovoj situaciji kada inflacija raste i postoji opasnost od devalvacije vrijednosti i da taj novac umjesto da štedišti donese  zaradu nosi gubitak.

Kamatne stope na štednju minimalne – štednja bez koristi

Treći razlog, kako navode stručnjaci, je i najbitniji, a to je da su kamatne stope na štednju u banci mizerne. Kamatna stopa u teoriji je nagrada za držanje novca u banci i predstavlja iznos kojeg  banka isplaćuje svojim štedišama kao naknadu za korištenje njihovog novca.

„U prošlosti  ta je kamata bila značajna i moglo se na nju računati, što je štednju u banci  činilo isplativom i održivom. Kamatne stope na štednju u banci već su nekoliko godina toliko niske da efektivno iznose nula posto, odnosno banke ne isplaćuju nikakvu naknadu za korištenje novca štediša. U prevodu, štediše držanjem novca u banci nisu ni u kakvoj novčanoj prednosti nasuprot držanja novca u obliku gotovine u kući", kaže naš sagovornik.

Zbog toga se postavlja pitanje da li je štednja u banci dobra odluka i koje su alternative.

"Mislim da štednja u banci u ovim okolnostima nije baš isplativa financijska odluka, posebno ako se radi o većim iznosima, upravo zbog ova tri neosporna razloga. Naravno,  to ne znači da je dobra odluka povući baš svaku  konvertibilnu marku sa svog  bankovnog računa. Stručnjaci u pravilu savjetuju kako je na računu dobro držati određeni dio štednje (npr. nekoliko mjesečnih plaća), radi mogućnosti brzog podmirenja tekućih obaveza, kao i svojevrsni 'crni fond' za sve nepredviđene  troškove koji su u životu neizbježni”, kaže Isaković koji smatra da je sav novčani iznos iznad tog puno racionalnije uložiti u neki drugi tip imovine koji štednju čini isplativom, sigurnom i dugoročno održivom”, zaključuje Isaković.

Gavran kaže da su kamate na štednju minimalne i da građani i dalje imaju novac na računu, ali da oni vrijedi sve manje.

„Zbog toga ne čudi činjenica da građani sve manje i manje novca imaju na bankama, jer jednostavno ne mogu zaraditi ništa tako”, objašnjava Gavran za portal UNA.

On naglašava da je za banke loše to što građani sve manje štede zbog malih kamata koje dobivaju na štednji, ali da su banke u BiH toliko hiper likvidne i imaju toliko novca kojeg nisu plasirale nikome i ostvaruju enormne zarade na raznoraznim skupim provizijama, nema opasnosti za njih.

„Ne bih želio reći da eksploatira građane, ali sama visina naknada za  'održavanje računa', može se nazvati samo pljačkom, zato što u većini zemalja takve stvari se uopće ne naplaćuju”, kazao je  Gavran, te dodao da se ne brine za banke nego za građane i to što BiH nema poreski sistem koji bi to kažnjavao.