Lavovska borba Ivane Jović za sretan kraj: Na čemu je mama jedne Petre doživotno zahvalna?

Čehov je pisao "Zdrav čovjek ima hiljadu želja. Bolestan samo jednu", a ta jedna velika želja se u ovoj godini ostvarila Ivani Jović. 

Zahvaljujući brojnim donacijama, ali i Vasilisu iz Belorusije, ona može nesmetano da nastavi da uživa u životu. 

U okviru kampanje "21 dan zahvalnosti" pogledajte kako izgleda lavovska borba za sretan kraj.

Nastavljamo da širimo krugove zahvalnosti: Druga nedelja inicijative UNA TV "21 dan zahvalnosti"

Upoznali smo Ivanu u toku 2022. godine, u jeku njene borbe sa zdravstvenim problemima. Tada se njeno ime nalazilo na listi čekanja organa, i to bubrega. 

Svaki put kada bi joj zazvonio telefon, ona se nadala da će to biti "Poziv koji život znači".

"To je život pun odricanja, pun ograničenja i u vremenu i u hrani, i u piću. Sama ta činjenica da ste vezani za bolnicu da sam svaki dan tamo po nekoliko sati, umjesto sa svojim djetetom. Petra ima sada četiri i po godine, a ona više nikada to neće imati meni čini da se osjećam dodatno loše", počinje svoju priču za UNU predsjednica Udruženja "Donorstvo je herojstvo" Ivana Jović.

Još tog dana u parku smo mogli da se uvjerimo u Ivaninu snagu i da vidimo da, ako neko voli život, to je ona. Ne samo život, već i porodicu, kćerku, posao, kolege, prijatelje,  putovanja i planinarenja.

Od tada do danas je prošlo skoro dvije godine.

"Bila je mnogo drugačija situacija, sjećam se tada udruženje je organizovalo neku konfereciju povodom Svjetskog dana bubrega i tada sam dvije i po godine bila na dijalizi i bila sam na listi čekanja za transplataciju organa, očajna kao uostalom i ostali pacijenti", priča Ivana.

No, budući da je naša zemlja na posljednjem mjestu u Evropi po donorstvu, da 2.000 ljudi čeka na organ, da se na godišnjem nivou uradi samo jedna operacija - Ivana je nastavila svoju lavovsku borbu u drugoj zemlji. 

"Tako da sam ja i još neki pacijenti otpočela akciju prikupljanja sredstava za transplataciju u Bjelorusiji, zemlji koja je 1.500 kilometara udaljena odavde i neka tri mjeseca sam skupljala sredstva", nastavlja Ivana.

U borbi za 100.000 hiljada eura, uz mnogobrojne donatore, porodicu i prijatelje, značajnu sumu je izdvojila i porodica Karić koja je za Ivaninu priču saznala iz medija. Bila je velika borba: trebalo je stići u Bjelorusiju za samo 15 sati, jer je to bio rok od trenutka kada je pronađen organ za transplantaciju. Nije bilo jednostavno pronaći avio-prevoznika, potom i preći granicu pješke i dovesti se do Minska.

"Božje djelo, ne mogu to drugačije da objasnim, nego kao čudo jedno to je sve meni bilo od prvog trenutka nemoguće, baš taj korak kako stići do tamo dodatno je izazivao neke brige i strahove, ali kao što piše u Bibliji preko 300 puta 'Ne boj se"'", ističe ona.

U Bjelorusiji je procedura za transplataciju organa mnogo jednostavnija nego kod nas. Kao predsjednica Udruženja "Donorstvo je herojstvo", Ivana se zalaže za to da se sve pojednostavi i u Srbiji. 

"To je i apel našeg udruženja jeste koordinisan pristup transplatacijama, da se uvijek postavi to pitanje, da se traži saglasnost sa jedne strane, a sa druge strane nacionalna kampanja, prije svega Ministarstvo zdravlja koje bi trebalo da pokrene takvu jednu kampanju koja mora da bude kontinuirana i da mi svi zajedno radimo iz udruženja, medija, svakako i vjerske zajednice", zaključuje Ivana Jović za UNU.

Dok uživa u svom drugom životu sa kćerkicom Petrom, Ivana podsjeća da u Srbiji trenutno 30 mališana čeka na donaciju organa. Uz jedno "DA" i saglasnost porodice, jedno srce koje stane može nastaviti da kuca u grudima nekoga kome to znači novi život.